Sunce
|
|
Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmedj ledenih planina Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko dok ne stize do njene utrobe i njenog srca Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom i izdize se kao tica krilima iznad same tame I obasja sve staze sva raskršca i stramputice i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice Zagrlismo se tada kao da smo cekali samo na to Postadosmo bliski pa smo kao jedno i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili Nije navracalo sunce od ljeta do ljeta samo i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta Mlado sunce se nenadno iskrade od nas Kuda je otišlo kako to i zašto to sam dobri Bog sada moze da zna I mozda bismo ga zaboravili kao lijepu slucajnost (kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo) da se vascijelim svojim bicem ne grijemo još Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |