bbbb
|
|
1.
Rijec je slika svega onoga što okolo sebe vidimo i ne vidimo Rijecima se nekim divimo a nekih se rijeci opet stidimo One su se nastanile u nama i one su pobjegle od nas One imaju svoj miris i boju One su nemušte ili Imaju Glas Neka krhka rijec se penje veoma smjelo Zracima tankim i zlatnim Kao sicušna puzavica Ona se vješto propinje Od posnog kamena Do suncanog grma I samog Sunca A neka se glavato i glasito Šepuri do na vrh bunjišta A znamo da njome je Zauzet prostor I više Ništa 2. Kao niz brzu vodu nekada rijeci dodju brzo i još bize odu Ima ih koje dugo cekaju svoj sanjani cas Ima ih što bezglavo jure svoju tjeskobu Na bilo kakav dan i bilo kakvu slobodu Rijec je tek tada rijec ako Za nju i culo steknemo Najgolemija je nekada ona Koju i ne Reknemo Jedna te ista rijec Nije ipak ista Kada ulazi u I izlazi iz Ulišta Rijeci su zapravo sve i rijeci upravo nisu ništa (Pa i na one ovdje izrecene Prašina je vec gusta pala I odvela ih na kolovoze Do kala I prašina ta još vece pada Jer Mada kazane tek sada One u hipu postaju uvele i stare I za njih više ne mare ništa Ni gomile sa ulica Ni zedna lica Sjemeništa) Ali se ceka nova rijec 3. Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robu Na teške tezge malih i velikih trgova i trzana Bajate su olinjale i jalove Poput starih krzana - Cim ih ugleda novo jutro Cim ih dotakne Bistro oko Dana (Izgleda da vrijede samo još neke male rijeci Od cije oštrine i gorcine nevidljive Covjek zatecen u gledanju Pocinje uporno da se pita Da l' postaje manji Il' postaje Veci Goleme one iz raznih bogoslovija Metanisanja ili liturgija Praznih slavoslovija Bica su letargija I bica Poraznih Prazno - Slovija) 4. Rijeci su u svemu sadrzane Rijeci su dakle sve ali i kao ogranicenost su svega dane Jedina je rijec koja se još ceka Ona što valja da stigne iz iskoni Iz daleka 5. Ali smo netom culi neke nove rijeci Ali smo eto culi takve nove rijeci od kojih I kada su tiho recene vaseljena jeci Rijeci o bozijem prstu u suncanom krstu O gradu što valja ga sazdati u nama O vinogradaru i njegovom vinogradu O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama Culi smo rijeci o zrecima i vjecitim vijencima O nekim uskim vratima pred našim trudnim nogama Culi o skrivenosti vinoj onih u debelim togama O logama krvi što ih istraga crna proliva Uz kriz i kalez uz palez i pseci lavez Ima novih rijeci o novim i oštrim macima I cudnim štitima spasenija Budnim za badce bludne Za njina ctenija i Bdenija Culi smo dakle rijeci što nam umiju Nešto novo reci 6. Culi smo eto sada neke nove rijeci Kakve ranije još nikto Govorio nije Culi smo rijeci o hljebu nasušnome: Da hljeba valja dati svakome Koji ga treba No neka se od sada zna da nije sve u Hljebu ovome: Neka se istina zna o hljebu Inosušnome 7. Do nas stigle i kroz brenija Ove rijeci su stvorene Za cista Prenija 8. On govoraše glasom i glasnim i jasnim Da ništa ni ikoga i niti od koga da ne krije Od takve rijeci kroz usahlosti kroz oholosti i lasti Procvjetace iz pustih mladica zeleni jeleni i mlijeci Ovako još nikto govorio ranije nije Da svaka rijec je na ranu recena Da rane lijeci On tako toplo i meko govoraše Kao kad blagodetna proljetna kiša romoraše U pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gusti Na obali slanog mora kao u hramu Na cesti kao na maslinovoj gori Kad nigdje još zlatne zrake kad nigdje glasa Ni pijetlu navještenom ni bilo kakvoj hori U kojoj bi od rijeci da se Uznemiri zice Ustalasa Masa On slovom svojim gorkim a ne macem i kopljem Ucini se i zeteocem i snopljem On slovom svojim krci pute I put otvori Zori 9. Tako još nikto ovdje na zemlji govorio nije Govori on nam dakle i smjerno i vjerno I silno govori on nekada Kao da fijuce bicem S medom i pelin daje nam u svojoj caši Nikada nas nikto ne casti takvim picem Silno nekada govori kao da fijuce bicem To nas on samo bicem rijeci Plaši A kad se slovom svojim on ponekad nasmije Najtanjom zlatnom zicom iz tog smijeha Nekad nas miluje A nekada Bije Ovako još nikto Govorio Nije 10. Govoreci tako ja vam ne govorih sam od sebe ništa To što vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pišta Ja rekoh vam rijec od drugog što je stekoh Ja rekoh rijec tek onoga Koji je kroz mene Rekao Culi smo eto sada njegove rijeci Kakve ne govoraše nikto prije Zato blago nama I zato jao Nama Jer tako još nikto Govorio Nije To kroza nj progovori Rijec Sama 11. Pokušavah ovdje pronaci prave rijeci o Rijeci Okušavah podobnu sliku naci za rijec covjeka Rijec o onome svemu što nas oko nas Od iskoni tišti i što nas Ceka Kušah urezat slovo o Slovu Što u nama vapije I vrišti Ne znadah ne umjeh Na kraju ništa Ja Ništi 12. (Na putu zadanom izmedju zraka i mraka Na putu tvoga znaka Sumnjen i Smušen Ponovo se vracam Duboko U sebe Srušen) 13. Ja ne znam još uvijek dakle kako Da oslovim Tebe Pa ostah stoga na svome hudome Be i Be Be i Be 14. (Boze Oprosti mi Što sam tek došao Tamo odakle sam pun nade i pošao) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |