Dizdar, Mehmedalija Mak


 

 

Vrata

 

Ovdje smo još uvjek samo steci gosti
I trebalo bi vec jednom preci u krug svjetlosti
Kroz neka uska vrata trebalo bi se vratiti
Iz tijela ovog golog u tijelo vjecnosti

Kada se doskitah u ovo vece kasno
On mi rece a da ga ne pitah

Ja sam ta porta i kroz nju udji u mene jako ja u tebe
On tako rece al gdje su usta brave gdje prst pravog
kljuca za vrata u stepeništa goruca?
Pa tragam po travi zato i trazim u glavi tako kljuc taj plavi
Kroz cvijetja proljetja kroz kose smrti i trazim
ušce u te zlatne dveri
Zadjem u mrave u bilje u privide u zbilje Trazim i nadjem
Al od ruke moje do kljucanice kto tu strogu istragu iznevjeri?

Sa ove mracne strane vrata nadire vjetar hudi razdire vjetar ludi
Ostavljam sestru i brata ostavljam oca i majku
izmedju zvijeri i ljudi
Da sebe budem našao u svom bicu na putu svom stubu sjaja
Kako cu kada u tom zicu da zgodim se u slovu
Što bi u okricu?

On rece mi tako kad ga zato i ne pitah
Udji u mene jer ja sam ta vrata sjajna Pa sada
Bdijem sada gnjijem sada mrijem tako na ovom dovratku
A vjetar vjetar vjetar

Ako su vrata iz rijeci samo san ako su samo gatka bajna
Ja ipak necu više da se s vrata vratim
Ja opet hocu tamo da snim
Tu slatku
Gatku

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net