Dizdar, Mehmedalija Mak


 

 

Vijenac

 

Ovdje je prisutan onaj koji na moja usta tada rece
Kako se u ovo vece sva ostrva razbjezaše
I gore se više ne nadjoše
Jer je vrijeme blizu

I rece k tomu još vece
Da zbacena bi na zemlju otrovna guja azdahaka
što zabludi vas svijet vasioni iz zdrijela svog mraka
Da cistih je malo na zemlju stalo do andjela nije ostalo
Pa tesko onim koji zive na kopnu tesko onima na moru
Jer opaka zvijer rasiri krila i sakri zoru
Znajuci da vremena ima malo

I kuga bi i rat i glad pa zvatasmo jezike svoje od bola
I davasmo ruke svoje i davasmo vrelu krv i srca gola
Zeleci smrt al smrt je od nas bjezala
Jer je vrijeme blizu

Ostavi zato oca i majku ostavi brata i sestru
Oslobodi se svijeta prezri njegov cvijet
Ostavi grad na ishodu ostavi grad na zapadu
Izgradi grad u sebi okreni lice svom gradu
Jer je vrijeme blizu

U nizu triju sila u svijet snage stuba svijetlost zrace
Sunce mjesec i savršen covjek snage su makrokozma
On i djevica i um sred njih snage mikrokozma znace
Da carstvo nebesko je u nama teba da se zna
Da carstvo nebesko je van nas
Neka se spozna

I eto tako sva ostrva pobjegoše i gore se više ne nadjoše
Sve zvijezde su nam se javile ali sve zvijezde zadjoše
Pa kto cini nepravdu neka i dalje nepravdom prijeti
Kto pogan jest neka se još pogani
I svet kto je neka se još sveti
Jer je vrijeme blizu
Vas koji ste cisti sad macem ce da gone sa svakog stanka
I kao podvig hvalice cas tvog mucnog i muckog rastanka
Stog uzmi štit i oklop izvuci mac na svoje gonice
Kroz smtr uništi smrt uzdigni tako jedino zice
Jer je vrijeme blizu

Pa neka otvori oci kto hoce da vidi
Neka otvori uši kto hoce sada da cuje
Jednim okom nek odmjeri i zali i hridi oko nas
Drugim nek zadje u sebe duboko da nadje svoj glas
Jer je vrijeme blizu

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net