Dizdar, Mehmedalija Mak


 

 

Suncani Hristos

 

Ni zivot ni smrt ne pripada meni
Ja sam tek onaj koji je u sjeni
Onog što u vremenu se
Ovremeni

Ovdje je prisutan onaj
Kome zavidješe crni zakinici
Objesiše ga u šesti cas onog dana
Pred njegovim cudom zanijemiše zreci i
vojnici
Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta
Raširivši ruke od prsta do prsta
On pobijedi
Smrt

Smrt ga trazaše al ne nadje ništa
Ne nadje ni meso ni kosti ni krvi
Osta joj samo obris znameni i prvi
Put za nešto smrt zube nije imala
Gle kako sad bezglavo skace
Place i rida ocajna
I mala

Ni zivot ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog sto mu smrt ne mogaše ništa
Onog što pretoci se u stub
Suncani

Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka suncana pocivališta
Pruza Ruke

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net