Dizdar, Mehmedalija Mak


 

 

Loza i njene rozge

 

Ovdje je prisutan onaj
Koji po vjernom ocitovanju rece
Az esam loza istinia a otac moj je vinogradar
I vsaku rozgu na meni a ploda ne da ja cu odsjeci
Al onu koja radja da polje bude bolje
Da sladji dar i plod veci
Cistim

Vi vec ste cisti slovom istim koje vam glagoljah
Bacite zato tvari svoje u oganj ovog plama
Budite tako u meni a ja cu svakako u vama
Kao u onim što sam od iskoni koje voljah
Az esam loza
A vi ste
Grozje

Ovdje je prisutan onaj
što spreman je uvjek na rijec i na djelo
Gdje rijec je od prijeka lijeka
A djelo kao vrelo
Gvozje
On ceka me od vijeka
On ceka i vidim ga zacijelo
I silazim k njemu
Kroz to bijelo
Lozje

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net