Čuvidina, Umihana

Umihana Čuvidina je rođena u Sarajevu oko 1794. Umrla u Sarajevu oko 1870. Grob joj je "pod gajem na Hridu".

"Umihana se rodila na Hridu, a rodna kuća joj je bila na uglu Mujezinova sokaka. Čuvide, [zato: Čuvidina, a ne Čujdina] njena porodica, bavili su se aščijskim, a kasnije bostandžijskim obrtom. Umihana je bila zaručena s Mujom Čamdži-bajraktarom, Sarajlijom, koji je 1813, za srpskog ustanka poginuo pod Loznicom u vojsci Alipaše Derendelije. Od velike žalosti Umihana se nije htjela nikada udavati, pak je počela pjevati pjesme o svom junački poginulom zaručniku. Jedina njena, izgleda u izvornom obliku, sačuvana pjesma je epos od 79 stihova u osmercu i desetercu pod naslovom "Sarajlije iđu na vojsku protiv Srbije", što ju je pjesnikinja spjevala prije nego joj je poginuo zarucnik (...) naš svijet je mnoge Umihanine pjesme ponarodio i danas se ove smatraju narodnim." (Muhamed Hadžijahić, 1936.)

Umihana Čuvidina je prva pjesnikinja Muslimanka i jedna od prvih pjesnikinja na našem jeziku. Rahmetli prof. Muhsin Rizvic (1972.) analizira njenu pjesmu, u sklopu ostalih koje su nastale prema uzoru na narodnu poeziju: "Treba istaknuti pjesmu Umihane Čuvidine čiji su dijelovi, zavisno od sadržine, kombinovani u sekvencama dužeg i kraćeg stiha, sporijeg i bržeg ritma, a koja se inače, osim toga, po svojim unutrašnjim i stilskim kvalitetima također ni po čemu ne razlikuje od narodne epsko-lirske pjesme, ali predstavlja zanimljiv pokušaj poetskog stvaranja po ugledu na nju. To ujedno svjedoči i o dometu i djelokrugu ove alhamijado-literature moralističkog karaktera i pokazuje da je jednoj ženi-pjesnikinji narodna poezija bila daleko poznatija i bliža kao pjesnički uzor negoli ozbiljno i usiljeno stihotvorstvo."