Čelebija, Adlija

Odakle si, o povjetarče život darovao tom
mrtvom tijelu što te traži
Donosiš li možda vijest o Mostaru
koja duh snaži?

Dođi, Isa, nek' zamrlo srce počne da udara
Glas sobom ponesi o zdravlju svih gospara

Hoće li pametnima predavanja držati
rječiti Muavija
Učitelj ovoga zaljubljenika, odabranih
između sufija

Da li probleme naroda mufti-efendija rješava
To sunce, što svijet svjetlom obasjava

Kako je uvaženi kadija što gradom šeće
U čijoj je prirodi zakon vasione što se kreće

Hoće li se češće čuti pjesme Samije,
stiliste - umjetnika
Učenog, vidovitog, svjetiljke koja
prosipa zrake znanja

Hoće li tajne otkrivati Ismail-efendija
Mladim muridima, taj mudri šejh i sufija

Da li će Tabi, na polju šerijata
prosvijetljen i uman
Pritijesniti mnogog koji je
zulumćar i nepokoran

Darežljivi Šemsi-zade, zaljubljenik ljepotica
Hoće li pridobiti Kečedži-zade Osmana
pomoću srca

Da li još danonoćno zove prijatelje
u svoj topli kutak
Ugledni Mahmud, služeći im pritom
"bešr" napitak

A Medžazija, što može stih do savršenstva
dovesti
Da li će poeziju najvećeg Selmana premašiti?

Ima li još Salih-efendijinih izlaganja
o nevoljama
I tegobne žrtve za dobro prijateljima?

Hoće li se uvijek o nauci raspravljati
I pitanje tefsira kod Mahmud-ćehaje
raspravljati?

Hoće li u dershanu dolaziti na predavanja
Ćejvan, hatib lijepog i melodičnog glasa?

Sa Sulejmanom i Ibrahim-efendijom šta bješe
Dade l' Bog da namire gubitke što
bezrazložno pretrpješe?

Neka vjecno živi Musa Dedić čiji čisti dah
I mesihovske riječi čine da svaki bolesnik
bude zdrav

Hoće li Muhakkim iz kafane u kojoj
stalno prebiva
Voditi i dalje brigu o mahanama prijatelja?

Hoće li nešto biti od dječačkih pjesama
Firazije, praznoglavnog, brbljivog, neznalice

Hoće li vatra spaljivati grudi mladih softa
- ko svijeća leptiricu - djevojačka
ognjena ljepota

Da li će se truditi rječiti Muji da
stiče znanja
Taj biser mora nauke, ružičnjak saznanja

Nasljednik je to svog oca, Ubejdiju slijedi
Da bi u poeziju bio mu učenik govorljivi

Hoće li se obradovati ili liti suze
zbog rastanka
S Jusufom, suze Ishaka što teku
kao u Jakuba

Mene, od služenja Kraljici ljepotica, ne dvoji

Je li Saduddin dostigao savršenstvo
Džemalija
Pravo reci, nije li on Mula Hunkari
svoga vremena?

S kim se njiše Abdi Šah, čempres iz bašče
ljepote
Zaneseni sam zaljubljenik te ruže krasote

Hoće li Hasan-han s raspusnim
strancima tumarati
I ojađena srca istinskih
ašika uznemiravati?

Znaju li za zahvalu ašici Keči-zadea
Što su pali od mača ljubavi tog
prkosnog dilbera?

Zar se niko ne sjeća hadžije Čorovica,
razbijenog srca
U čiju je zamku solufa pala ptica
njegova srca?

Osjeća li se dobro moj stari bliski
jaran Ibrahim
Koji se druži s dervišima, želeći
dostići savršenstva?

Druži li se Čauševic još s ništarijama
Da nije toga ne bi mu bilo ravnog
po vrijednostima

Služi li Zarif Omer ljepotici koju uze
Il' danonoćno baca oko na šetalište žena?

Osjeća li se dobro Mahmud-beg,
moj prijatelj stari
Junak na bojnom polju, al' i
za druge stvari?

Hoće li se davati gozba za goste obične i
odlične, drage
U kući mog zeta Skenderovića Ibrahim-age?

Teži li i dalje Hadži-beg putu pravome
Čovjek dostojan uvijek glasu "ispravnome"?

Bez traga i glasa na drugi svijet ode
Onaj što bijaše vrsni Muammaji ovdje

Utrnula se svjetiljka družine derviške
Sklopio se defter života rječitog Šihabije

Edželski top sruši zid života Ahmed-agina
Iz tvrđave tijela odletje ptica života njegova

Molimo Boga Svevišnjega neka se nađu
U džennetskom perivoju, u miru i uživanju

Prilike su da će svima želje biti ispunjene
Bog zna, u ovim stihovima nema loše namjere

Uistinu nižim neprijatelj nisam,
višim ne zavidim
I za jedne i za druge neprestano molim

To što pjevam nije tvorevina moja
I moji prethodnici pjevali su tako

Bacaju kamen mahana na nas zlonamjerni
Al' dosad se niko od tog spasio nije

Do uha mi ne dopire zlonamjernika grdnja
Dosta mi je pohvala derviša-prijatelja.

S turskog: Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako

Prepjevao: Muhamed Dželilović