Čehajić, Raif


 

 

Tatjana Ljujić-Mijatović: Žena decenije

 

Tri visoke funkcije - član Predsjedništva Bosne i Hercegovine u ratnom periodu, ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama u Beču i dogradonačelnik Sarajeva - dovoljne su da odslikaju veličinu, sposobnost i uspješnost, pa i popularnost Tatjane Ljujić-Mijatović, profesora i doktora poljoprivrednih nauka. Trebalo je, međutim, osam godina da uspješno obavlja ove i druge veoma važne dužnosti pa da dobije prvo priznanje i to od sarajevske revije "Žena 21". Tatjana Ljujić-Mijatović je za svoj uspješan i mnogostruk rad 1999. proglašena ženom godine.

Uvažavajući ove činjenice, a pogotovo da je na ovogodišnjim (aprilskim) izborima dobila najviše glasova i u sarajevskoj općini Stari grad, usudio sam se prilikom dogovaranja susreta reći joj da je ona trenutno najpopularnija žena u državi i da želim razgovarati s njom o njenom radu i uspjesima. Iz skromnosti, koja je - čini mi se - jedna od njenih osnovnih vrlina odgovorila mi je pitanjem:

- Pa zar ja spadam u popularne ličnosti?

U kasnijem razgovoru o toj popularnosti ona će reći:

- Ne znam da li sam tolika popularna koliko kažete, ali ono što osjećam je činjenica da sam kod običnih ljudi dobro došla. Degutantno je reći: vole me ljudi ili ne vole me. To treba drugi da kažu za mene. Ipak, jako je prijatno kad prođem ulicom i u toj atmosferi osjetim da me ljudi sa osmijehom na licu pozdravljaju. Ja mislim da je to veliki kvalitet. Sad kad sam na aprilskim izborima u općini Stari grad dobila najviše glasova, to je za mene velika potvrda i satisfakcija za moj rad. Nikakav pritisak nije bio na glasače da mi daju glasove već su to građani dali svojom voljom. Smatram da je to potvrda da ljudi cijene ono što ja radim.

Popularnim je, nema sumnje, učinila politika, tačnije njena politička partija - Socijaldemokratska partija, mada je sve do rata - iako dosta ambiciozna i sa vidljivim rezultatima u radu, a van politike - potvrdila svoju kreativnost u raznim oblastima, ali u prvom redu kao profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. Bez sumnje, ona je svestrana ličnost: govori dva svjetska jezika (bez čega se danas ne može zamisliti moderan političar), član je Udruženja likovnih umjetnika i dizajnera BiH, svojevremeno je bila novinar iz ekologije na tadašnjem Radio Sarajevu, poslanik u Skupštini BiH itd. Za kratko vrijeme stekla je zvanje doktora poljoprivrednih nauka i iza sebe ima 13 naučno-istraživačkih radova i dva puta više projekata, studija, elaborata i ekspertiza. Hortikultura je najviše zaokuplja.

Ući u politiku i veoma brzo se vinuti do najviših visina, nije nimalo lahko, ali to je dr. Tatjana Ljujić-Mijatović uradila karakternim manirom profesionalca, iako je političarem postala tek u ratu.

Kako se to zapravo desilo? Objašnjavajući svoj ulazak u politiku, ona kaže:

- Do rata u BiH nisam se bavila politikom, ako to nije bila dužnost predsjednice Udruženja žena BiH. U politiku sam ušla početkom rata, zapravo učestvovala sam na izborima pred rat kad sam dobila veliki broj glasova. Evo kako se to desilo: Kada je gospodin Kecmanović otišao iz Predsjedništva BiH, onda sam ja bila druga osoba srpske nacionalnosti koja je iza njega imala najveći broj glasova. Tako sam došla na njegovo mjesto u Predsjedništvo BiH, iako nisam bila kandidat za Predsjedništvo već za Parlament. Ali, pošto osim njega nije bilo osobe srpske nacionalnosti koja je bila kandidovana u Predsjedništvo, ja sam bila prva na redu i tako sam ušla u politiku i ostala, evo, do danas.

Uvijek besprijekorno odjevena i sigurna u nastupima, ova žena je po prirodi individualac. Sve što radi oslonac ima u samoj sebi, svojim sposobnostima i znanju. I tamo gdje može da ima asistente (na fakultetu ili šefa kabineta kao dogradonačelnik) praktično ih nema i reći će da je to zbog trenutnih okolnosti i nijednog momenta neće pomisliti da joj privilegije - koje uživa većina političara - i trebaju. O oslanjaju na sopstvene snage i mogućnosti ispoljila je i kao diplomata u Beču kada nije imala ni asistenta, nekog mlađeg diplomatu koji bi joj pomogao u radu sa sedam internacionalnih organizacija.

Za ovu skromnost ona će reći da ne zna da li je to u ovim vremenima zaista skromnost ili je glupost. To za nju kao da i nije važno, jer joj je najhitnije da u Sarajevu, gdje je rođena i gdje je odrasla, ostane na prvom mjestu čovjek, što je najteže bilo, i u ratu i sada u poratnim godinama. Najvažnije je da čovjek može uzdignute glave i s ponosom proći kroz grad, naglasiće pri tome.

Za svoj najveći dosadašnji uspjeh u radu smatra upravo onaj u Beču kad je kao ambasador pri Ujedinjenim narodima bila zadužena za realizaciju projekta rekonstrukcije i obnove BiH. Ovu tvrdnju potkrepljuje primjerom da je obezbijedila pomoć vrijednu 27 miliona dolara za nabavku opreme i edukaciju kadrova u preduzećima "Bosnalijek", "Klas" i dr.

O sebi kao ličnosti nerado govori. Na moje insistiranje ipak će reći:

- Ja mogu jedino kazati da sam se uvijek odlučivala za nešto što me vuklo naprijed i to što sam u tom momentu osjetila da bi to bilo dobro za moju državu i moj narod. Ja Bosnu i Hercegovinu jako volim i to nije fraza. To je razlog što sam se vratila iz Beča, gdje sam mogla ostati da radim kao profesor. Jednostavno, smatram da je BiH moja domovina i da se ja za nju trebam boriti. Koliko u tome uspijevam, sam čovjek ne može reći, već neko drugi treba da kaže koliko sam u tome uspjela. A budućnost BiH ja gledam od prvog momenta - kad sam ušla u politiku - upravo onako kako često ističem: BiH ja vidim kao demokratsku, prosperitetnu sa svim ljudskim pravima za njene ljude. Ljude gledam prvo prema njihovim ljudskim kvalitetima, a ne prema pripadnosti naciji. Ja sam od početka rata do danas ostala vjerna toj ideji. Mislim da BiH može uspjeti kao jedinstvena država i da se takva uklopi u evropske tokove, te da odgovori onim uzusima koji su potrebni za ulazak u Evropsku uniju. Samo tako možemo postati onakva država što odgovara BiH s obzirom na njenu tradiciju, kulturu i njene različitosti. Sve to je izgledalo jako lijepo dok nisu došla ova gospoda danas, ekstremi da nam poruše najvrednije što smo imali.

Druga oblast djelovanja dr. Tatjane Ljujić-Mijatović, profesor na fakultetu, i kao okupacija koja daleko duže traje, ostala je u posljednje vrijeme nekako u sjeni politike. A upravo taj poziv ona je odabrala kao svoje životno opredjeljenje jer ga voli. Kolika je njena ljubav prema pozivu profesora svjedoči i činjenica da studente nikada nije ni napuštala, pa ni u najtežim danima za Sarajevo. Politika i sve ono drugo što je došlo kasnije, više je sticaj trenutnih okolnosti nego njena dobra volja. Jer, u životu većine ljudi događaju se stvari koje čovjek prihvata zato što mu se u tom momentu učine veoma bitnim. Naravno da se dr. Tatjana Ljujić-Mijatović prihvatila politike da bi svojim djelovanjem uticala na tok dešavanja u BiH i da bi pomogla ovoj državi da u najkritičnijim godinama opstane.

Imajući u vidu dosadašnju ulogu dr. Tatjane Ljujić-Mijatović u politici, može se s punim pravom reći da je ona bosanskohercegovačka lady, žena broj jedan. Treba li reći da je ona u najtežim trenucima za BiH ne samo retorikom već i konkretnim djelovanjem branila demokratičnost, multikulturnost i multinacionalnost naše države, a da se u diplomatiji izborila za pomoć u industrijskom razvoju BiH. Danas iste te principe i opredjeljenja zastupa na mjestu dogradonačelnika Sarajeva. Jednostavno, ona je ostavila neizbrisiv trag u političkom životu BiH.

Kada se detaljnije analiziraju sve protekle godine njenog aktivnog političkog, društvenog, stručnog i drugog rada, onda se može kazati da dr. Tatjana Ljujić-Mijatović nije samo žena godine već žena posljednje decenije ovog stoljeća u Bosni i Hercegovini.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net