Čehajić, Raif


 

 

Omer Pobrić: Sevdalinka - stil života

 

Za njegovanje i očuvanje bosanskog narodnog melosa, a posebno za interpretaciju sevdalinke, najzaslužniji je bez sumnje rahmetli Ismet Alajbegović Šerbo. Ako bi u ovim vremenima tražili Šerbinog živog nasljednika, zasigurno bi to bio 55-godišnji Tešnjak, trenutno Visočak Omer Pobrić, taj vrsni poznavalac sevdalinke i njen vjerni stvaralac i interpretator. Muziku je zavolio još kao dijete, a ljubav prema bosanskom melosu naslijedio je od majke i brata Rušte.

Profesionalno bavljenje muzikom Omer Pobrić započinje polovinom šezdesetih godina ovog stoljeća i otada je, kao muzičar, prošao sve faze rada i stvaralaštva. Nastupao je na svim kontinentima, a u bivšoj državi i sada u Bosni i Hercegovini pobrao je mnoge, najveće nagrade. Želeći svoj rad i afirmaciju sevdalinke ovjekovječiti, brižno je prišao njihovom notiranju (na kasetama, kajdankama, u knjigama i si.), otrgnuvši od zaborava mnoge pjesme. Jer, za Omera Pobrića sevdalinka je mnogo više od obične bosanske pjesme. Sevdalinka je za njega jednostavno - stil života. Sve se kod njega prelama kroz sevdalinku. Muzički atelje "Omega" u Mulićima kod Visokog mjesto je njegovog stvaralaštva. Na stotine snimljenih audio i (nešto manje) video kaseta u "Omegi", bezbroj napisanih aranžmana, komponovanih pjesama - samo je dio ogromnog opusa ovog neumornog zaljubljenika u muziku.

No, njegovo ime je u vezi sa jednim kuriozitetom: to je prvi muzičar (ne samo u Bosni) koji je Mevlud zabilježio notama i u saradnji sa Ženskim horom "Bosna" a pod dirigentskom palicom Esada Arnautalića izvodi diljem Bosne.

Posebna edicija ovog vrsnog umjetnika su njegove dvije knjige sa kompletima nota, harmonija i tekstova sa kasetom "Devedeset i devet sevdalinki... i poneka pjesma" i "Sevdah nadahnut životom... slobodom".

Razgovor sa ovim gostoljubivim (po prirodi) veseljakom vodio sam više puta i u Visokom i u sarajevskom naselju Dobrinja, gdje posjećuje Hor "Bosna", ali je to druženje započelo 1997. godine, odmah nakon televizijskog prenosa tradicionalnog Novogodišnjeg koncerta iz Beča, koji Omer Pobrić obavezno prati svake godine.

- Vi mi ovog prvog dana Nove godine dođete kao neka vrsta sefteta - kaže više u šali i nastavlja - Ako ovaj razgovor bude uspješan, biće mi onda sretna cijela godina.

Nisam ga pitao kasnije kakav je bio razgovor, ali znam sada - koju godinu poslije - da su mu u stvaralaštvu ta i ostale godine bile veoma uspješne. Osvrćući se na prethodni period, on će reći da je u drugoj knjizi "Sevdah nadahnut životom... slobodom", sastavljenoj iz dva dijela, prvi dio posvetio ratnom životu (osnovni - da se ne zaboravi taj dio našeg bitisanja). Tu ubraja naravno i Prvi festival narodne muzike Lukavac '94, kad je susretao ljude raznih profila i zanimanja. Ova knjiga je zapravo oda malim, običnim ljudima, koji su branili i odbranili Bosnu. U tom periodu rodila su se mnoga poznanstva i Omerovi saradnici, poput poznatog glumca Zaima Muzaferije, političara Hilme Neimarlije, ali i muzičara: Mustafe Tabakovića, Faruka Čehajića, Fahrudina Mašića, Merime Seferovske, Senada Hadžimehanovića, te sestara Bandić, ali i mnogih drugih.

Umjeren u ocjeni i realan u shvatanju svog rada reći će da dio moralnog posla za vrijeme rata bio i rad na muzici, pojašnjavajući to vlastitim primjerom:

- Znate, ja sam prije referenduma o samostalnosti Bosne i Hercegovine napravio pjesmu "Ne daj se, Bosno!" i to je na ljude imalo izuzetnog uticaja. Posebno sam bio sretan i zadovoljan svojim radom kad je Bosna primana u Ujedinjene nacije, a režiser na državnoj Televiziji BiH taj čin pokrio spotom te moje pjesme.

Mada je prošao sve faze rada u muzici, ipak intenzivnija ljubav prema sevdalinci započinje nakon smrti rahmetli Šerbe. To je vrijeme kada sevdalinka doživljava dekadencu pod pritiskom nadolazeće novokompovane muzike i šunda. Navalila neka muzika i sa Istoka i sa Zapada da sruši izvorni bosanski melos. Omer Pobrić će o tim vremenima reći da se sevdalinkom u to vrijeme intenzivno bavio samo on i Safet Isović, jer su u periodu od 1976. do 1991. godine izdali pet albuma, uz album Zehre Deović. Govoreći o ratnom vremenu reći će da je rat pomogao sevdalinki, jer su se ljudi počeli vraćati nacionalnim korijenima i kroz pjesmu.

- Sevdah je naša nacionalna pjesma i mene jako vrijeđa kad mi našu nacionalnu muziku (sevdalinka je najčešća nacionalna pjesma) kvarimo - kazaće u tim svojim meditacijama. Jezici su već nešto drugo. Oni su dosta izmiješani, jer su južnoslavenski. Jedino što je apsolutno čisto, u državi Bosni i Hercegovini, to je sevdalinka. Niko je nema sem bošnjačkog naroda. Naravno, ni tu ona nije čista. Muzika nikada nije nacrtala granicu. Muzika uvijek prožima ljude drugih konfesija. Recimo, stvaralac sevdalinke bio je i pokojni Jozo Penava sa Paleža kod Kiseljaka. Bosanski katolik Jozo Penava napisao je čuveni bosanski stih "Zar sam ja ikad i pomislit' mog'o da te Allah samo za me stvori!". Ili drugi primjer: Rade Jovanović, Srbin i izuzetan pisac sevdalinke. Od Bošnjaka najbolji je Šerbo. Onda je naišla neka nova muzika, neki folkovi, pa neki turbo folkovi... Sve zajedno, bježanje od nacionalnog... Ja sa muzikom živim nepunih četrdeset godina i to veoma lijepo. U svemu tome ne mogu se ja povijati kako koji vjetar naiđe - da mu se prilagođavam da bi mi bilo bolje. Ja sam najveći dio života proživio i ne mogu bosanskoj pjesmi vraćati turbo folk. Svaka muzika kad se od srca izvodi, to je umjetnost. Naravno, različiti su dometi pojedinaca kao umjetnika. Došlo je, međutim, vrijeme brzih zarada tako da se prije devedesetih počela komponovati muzika prema tome šta će narodu trebati. To se zove pijaca. Sevdalinka je nešto drugo. Ona je pjesma visoke umjetničke vrijednosti, tekstualno vrijedna, dok melodijski pruža izvanredne mogućnosti. Ona je uvijek doživljaj, pravi doživljaj, i za tumača pjevača i za slušaoca. Nikada ona nije ista. Safet Isović može pet puta otpjevati istu pjesmu, ja je uvijek drugačije čujem i doživljavam.

Kad govori o vrsnim poznavaocima sevdalinke neizostavno će sa velikim pietetom spomenuti i rahmetli Himzu Polovinu, koji je iza sebe ostavio na desetine nezavršenih pjesama. Uostalom, da nije u bosanskoj muzičkoj historiji bilo Himze Polovine, pojavila bi se velika praznina u muzičkom stvaralaštvu Bosne. Kad to kaže Omer Pobrić ilustruje i primjerom: iako je prošlo petnaestak godina od Himzine smrti, niko se još do danas nije usudio uhvatiti njegovog repertoara, jer za tako nešto treba dosta znanja i umijeća. Dok starija generacija zaljubljenika postepeno odlazi sa scene mladi kao da nemaju afiniteta da nastave jednu stoljetnu tradiciju u njegovanju sevdalinke.

Istina, i prije je bogatstvo narodnog melosa teško krčilo put u historiju, a naročito kad je riječ o pisanoj narodnoj muzici. Vraćajući se u prošlost Omer Pobrić će reći da su 1897. godine Zemaljska vlada i Kosta Herman angažovali češkog umjetnika Ludviga Kubu da dođe u Bosnu i zapiše šta se to tada u Bosni pjevalo. Sada se ti dokumenti smatraju osnovom u narodnoj muzici, kao i kasnije dopune pokojnog Cvjetka Rihtmana. Kasnije su pisali o muzici i drugi, ali malo. "Sevdalinke" Hamida Dizdara iz 1944. i 1954. su najznačajnije iz nekog novijeg vremena, kao i djela Vlade Miloševića i Saita Orahovca. Sve su to većinom tekstovi, a zapisanih melodija - sem Kube i Rihtmana - veoma je malo.

Nastavljajući tradiciju zapisivanja sevdalinke, Omer Pobrić će se sjetiti jedne rečenice Hamida Dizdara iz knjige "Sevdalinke": "Ako bude života, naću nekog muzičkog stručnjaka da zapiše i note, pa da za pedesetak godina vidim šta se desilo i sa melodijom, koje promjene je doživjela melodija..." Ovu rečenicu on ima u svom stvaralačkom radu često na umu, pa nastoji da dosta toga notira. U svoje dvije knjige čak je napisao i prečišćene tekstove nekih pjesama. Tamo gdje nije bio siguran, pitao je stručnjake, prije svega estetičare, jer narodna pjesma u Bosni je usmeno stvaralaštvo. Pri tome je polazio od činjenice da pjesma nije okamenjena kao stećak. Za neke pjesme je pisao aranžmane a za druge moderniju harmoniju. To će objasniti životnom istinom da ljubitelj sevdalinke ne mora imati 50 i više godina da bi volio ovu pjesmu. Jednostavno rečeno, nastoji Omer Pobrić narodnu muziku, a sevdalinku posebno, približiti mladim ljudima oplemenjujući sam aranžman. Sve to što radi on zapisuje i na nosače zvuka da se i nakon decenija pa i stoljeća sevdalinka može slušati.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net