Čehajić, Raif

Imala je Bosna i Hercegovina mnogo sportista i u svijetu poznatih zvijezda, ali samo je jednom od njih pripala čast i slava da bude proglašen prvim sportistom 20. stoljeća. Dileme ni jednog momenta nije bilo - sportista stoljeća u našoj državi je košarkaš Mirza Delibašić, sadašnji predsjednik najvećeg sportskog društva u zemlji - sarajevske "Bosne" (ubrzo poslije proglašenja sportistom stoljeća postao je i šef stručnog štaba ovog kluba). U "Bosninim" redovima je ponikao i stekao slavu, ali i 18. septembra 1984. godine odigrao oproštajni meč u "Skenderiji" i to upravo protiv slavnog kluba u kome je također, nastupao neko vrijeme i sa kojim je osvojio Interkontinentalni kup - madridskog "Reala".

Ove, 2000. godine sada sve to izgleda kao san: i protekle godine, i slava i osvojeni trofeji. Da bi ti svjetski dometi, rijetko kojem bosanskohercegovačkom igraču uhvatljivi, na najbolji način bili valorizovani, rukovodstvo Sportskog društva "Bosna" Sarajevo odlučilo je da proglašenje Mirze Delibašića sportistom stoljeća repriziraju! U njegovu čast i čast "Bosne", ali i svih nas. Te februarske večeri u "Zetri" su se okupila sva poznata imena sporta, ekonomije, politike, kulture, iz grada Sarajeva ali i BiH. Bilo je to veče posvećeno Mirzi, virtuozu sa narandžastom loptom, legendi evropske i svjetske košarke. O Kindži, slavljeniku, te večeri, kao i uvijek do tada, govorilo se biranim riječima. I nisu samo govorili njegovi poznanici i dragi prijatelji. Govorili su i umjetnici u upriličenom filmu o Mirzinom životnom i sportskom putu.

Imao sam te večeri izuzetnu priliku i čast da se - zahvaljujući svom sportskom kolegi - u "Zetri" nakratko susretnem sa Mirzom Delibašićem. Tek toliko da se s njim upoznam i da mu čestitam na najvećem priznanju. Jer, to su bili zvjezdani trenuci i pripadali su Mirzi, ali i onima koji su ga aplauzom i podstrekom godinama bodrili na parketu, svim onim ljudima koji su ga motivisali na postizanje medalja i trofeja.

Rođen u Tuzli a afirmaciju doživjevši u Sarajevu, ovaj idol i uzor mnogim mladim generacijama košarkaša bio je i ostao veliki sportista, izuzetan čovjek i mnogo više od toga.

Viđao sam ga mnogo puta u sarajevskom FIS-u kako ćaska sa svojom rajom, susretao na ulici svih proteklih godina, ali te slavljeničke večeri učinio mi se drugačiji. Ne zato što je bio slavljenik i za sve nas legenda, već jednostavno što smo shvatili koga Sarajevo i Bosna i Hercegovina imaju.

Mirza Delibašić je, dakle, sportista stoljeća i naš najbolji košarkaš otkako se ova sportska vještina igra u BiH. Mnogi su mu mnogo prije proricali blistavu karijeru tenisera, tvrdeći kako ima šmek za tenis, stas i inteligenciju. Uprkos tome, postao je košarkaš. I za košarkaša ta tri elementa su odlučujuća. Postao je košarkaš jednostavno što voli košarku i njen je zaljubljenik.

U bogatoj sportskoj biografiji stoji da je blistavi pohod započeo u sarajevskoj "Bosni", u njoj stekao slavu i renome i iz nje uskočio u reprezentaciju tadašnje države odigravši više od 180 mečeva u dresu sa državnim grbom. tj ekipi "Bosne", kao i reprezentacije, osvojio je mnoge trofeje i medalje na evropskim i svjetskim takmičenjima. U pominjanju trofeja nezaobilazna su višestruka proglašenja sportistom godine i najboljeg košgetera. Jednostavno, postao je svjetska košarkaška zvijezda u razdoblju od 1972. do 1980. godine, kad traje njegovo zlatno doba. Uz "Bosnine" nezaboravni su i mečevi koje je odigrao u "Realu" iz Madrida (Španija). To je i period kad Mirza osvaja i brani u ovim ekipama naslov svjetskog i olimpijskog prvaka. Ono što nije postigao u "Bosninom" dresu, ostvario je u "Realovom". Hroničari su zabilježili da je u ekipi sarajevskih košarkaša igrao u finalu Interkontinentalnog kupa, a da je ovaj trofej osvojio u dresu "Reala".

Mnogi sportski izvještači su mu dali epitet rasnog šutera (fokusirajući se na skok-šut s vrha reketa), kao i vrsnog driblera u okretu. Ako nije završavao potez pogotkom - nesebičnim dodavanjem lopte suigraču, nakon čega nije bilo teško postiči pogodak - učestvovao je u njegovoj pripremi.

Igra Mirze Delibašića je bila dopadljiva za gledaoce. Ona je u suštini jednostavna. A jednostavnost je dar samo najboljih. Igrati jednostavno je najteže. Jer, da bi se igralo jednostavno, treba savladati sve najteže poteze. To se, uz inteligenciju i darovitost, ipak postiže samo upornim i svakodnevnim radom. Kad se sve te prepreke savladaju, Put do koša je tada jednostavan i bez prepreka.

I Mirza Delibašić je, kao i većina sportista i umjetnika, do visina stigao stalnim i upornim radom. Koliko je samo uložio truda i prolio znoja? Bez toga ne bi postao zvijezda. A postao je zvijezda jer je talentovan i inteligentan. Jednom će za novine reći:

- Talenat je bezvrijedna stvar, ako uz njega ne ide i rad. Ogroman rad, litre i litre znoja, velika odricanja, ali i želja, htijenje i ambicija.

Sve to je sjedinjeno u ličnost Mirze Delibašića i zato se i vinuo do svjetskih visina. Postigao bi on i veće domete da ga od koševa nije otrgla bolest.

Mirzinim stopama krenuo je njegov sin, pa je vjerovati da će porodičnu tradiciju Delibašić junior još uspješnije nastaviti tamo gdje je zastao Delibašić senior.