Čehajić, Raif

Poznajem (i poznavao sam) u Bosni i Hercegovini nekoliko privrednika koji su najveći dio svog radnog vijeka (ponekad i cio) proveli samo u jednom državnom preduzeću, dajući toj firmi karakterističan pečat prepoznatljiv upravo po njima. Oni su prosto postali personifikacija tih preduzeća. Kada se izgovori ime firme, odmah se asocijativno misli na njenog poznatog direktora. Sav svoj radni elan, energiju, znanje i sposobnosti ugradili su oni u firmu koja je u nekim slučajevima postala (opet po njima) poznata i afirmisana i u svijetu ("Energoinvest" - Emerik Blum, "Vatrostalna" Zenica - Alojz Derling, "Borac" Travnik - Žarko Kolenda, Kožarsko-tekstilni kombinat "Visoko" - Mulo Hodžić itd.).

Među takve uspješne i vanserijske menadžere ubrajam i Sarajliju Mehmeda Drinu, 69-godišnjeg građevinskog inženjera sada na dužnosti generalnog direktora GIK-a "Hidrogradnja" Sarajevo. Cio radni vijek, pri čijem je kraju, on odrađuje u ovom sarajevskom građevinskom-industrijskom kombinatu poznatom i u svijetu.

Kada je pedesetih godina ovog stoljeća stekao zvanje inženjera na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, Mehmed Drino je započeo svoje građevinsko stvaralaštvo u GIK-u "Hidrogradnja" i vjerovatno će ga (s ponosom i na veliko zadovoljstvo) okončati ovih godina u toj firmi. Možda je i suvišno reći da je u "Hidrogradnji" prošao sve faze koje može da prođe jedan građevinar, i na našem i inostranom tržištu. Njegovo znanje i iskustvo pretočeno je iz projekta (sa papira) u prelijepe i korisne privredne objekte iz kraja pedesetih godina ovog stoljeća: na trasu željezničke pruge Sarajevo-Ploče, kasnije hidrocentrale Grnčarevo, Trebišnjica i Mostar, ali i u novije vrijeme na raznovrsne objekte u Libanonu (gdje je stvarao desetak godina) i onih posljednjih u Libiji (na kojima je radio četiri godine).

Iako vrsni stručnjak u građevinarstvu, što ne potvrđuju samo pobrojani i drugi objekti u koje je utkao svoje radno iskustvo i znanje, Mehmed Drino je godinama bio u sjeni tadašnjih prvih ljudi "Hidrogradnje". Trebalo je, izgleda, da prođe dosta vremena da izađe iz te sjene, odakle je često svojim menadžerskim sposobnostima obasjavao i same prve ljude firme. Prilika za to mu se ukazala pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a posebno za vrijeme totalne blokade Sarajeva, kad su do punog izražaja došle njegove organizacijske sposobnosti. U opkoljenom i blokiranom gradu, u napadnutoj državi i u svijetu valjalo je očuvati imovinu i ljude firme, a istovremeno organizovati nastavak započetih i ugovorenih poslova. U svim tim (većina stručnjaka bi reklo) bezizlaznim situacijama Mehmed Drino je potvrdio sve svoje stručne i ljudske kvalitete, koje može da ima jedan Bošnjak. Preuzimajući tako kormilo "Hidrogradnje" u najtežim trenucima za našu državu i bošnjački narod, uspio je - uz velike napore - da sačuva imidž preduzeća, ne samo u pogledu kadrovske, tehničke i materijalne vrijednosti, već i da održi firmu u životu, što je u ratu i ovim poslijeratnim godinama pravo (nevjerovatno) umijeće.

- Mi smo, kao rijetko koja firma u BiH, za vrijeme agresije na našu državu imali u Libiji ugovorenih poslova vrijednih 200 miliona dolara - kaže ovaj vitalni menadžer i nastavlja - Te poslove sada (početkom 1998. godine) priveli smo kraju i sa ponosom kažem da smo sve poteškoće prebrodili na ovom tržištu. Sada u toj zemlji na bazi ranijih referenci dobijamo nove poslove od investitora koji u nas ima povjerenje. Ranije obavljeni poslovi su naša najveća garancija budućih građevinskih poduhvata.

"Hidrogradnja" je u posljednje vrijeme sve prisutnija i u nekim prijateljskim državama, gdje kvalitetnim radovima i održavanjem ugovorenih rokova stiče ili potvrđuje imidž svjetske priznate firme. Tako je prisutna i u Maleziji, gdje je njen nastup od posebnog značaja, o čemu Drino kaže:

- U Maleziji smo imali ulogu da damo jedan inženjering menadžment na velikim projektima (mostovima, autoputevima, cestama i drugom) i ti radovi su trebali krenuti. Ali usljed iznenadnog finansijskog potresa u tom dijelu svijeta i nagle devalvacije malezijske valute, realizacija poslova se odgađa. Naša preokupacija je zato Libija, gdje radimo više od 30 godina.

No, u nenormalnim uslovima privređivanja, kakvi su u poslijeratnim godinama u BiH, ni najuspješniji svjetski menadžeri u ovim tranzicijskim vremenima ne bi mogli riješiti enigme poslovanja, jer u praksi još vladaju raniji socijalistički odnosi, a liberalno tržište nije zaživjelo. U takvom okruženju menadžeri jednostavno ne mogu svojim znanjem i iskustvom naći adekvatno rješenje i izlaz iz začaranog kruga zvanog privređivanje. To su zapravo godine velikih iskušenja.

Godina 1997. iznevjerila je sva naša očekivanja - kaže Mehmed Drino pojašnjavajući - U prethodnoj "Hidrogadnja" je ostvarila realizaciju veću za 25 odsto nego se to desilo 1997. Iz ugla optike, očekivali smo da će 1997. biti uspješnija, posebno na realizaciji projekata, te da ćemo imati veći obim poslova i više angažmana. Nažalost, to se nije desilo. Posebno je kasnila realizacija projekata zbog prolongiranja održavanja Donatorske konferencije. Dakle, za "Hidrogradnju" 1997. je bila daleko teža u radu nego 1996. Istina, mi smo, pripremajući se za veće poslove, kupili i novu mehanizaciju, koja je ostala samo mrtvi kapital. Ali, obaveze proizašle iz njene kupovine moramo otplaćivati, iako smo u teškoj finansijskoj situaciji. Potom je uslijedila 1998. još teža od prethodne godine, da bi onda 1999. ostala zabilježena kao najteža od svih dosadašnjih, poslijeratnih.

Govoreći o građevinskoj operativi Sarajevskog kantona, generalni direktor "Hidrogradnje" ističe da su i ostale firme iz ove branše u potpuno istoj situaciji, a nekada su bili okosnica razvoja Sarajeva i BiH. "Put", "Bosna", ŽGP, "Vranica", "Bosnaputevi" i još neki su firme koje imaju oko osam do deset hiljada zaposlenih, što je veliki potencijal. No, one nemaju ni pola uposlenih radnika i bila bi prava tragedija ako bi ti radnici zbog nedostatka posla morali potražiti angažman na drugoj strani. Jer, kaže Drino, ako govorimo šta je to naš kapital u preduzećima, onda su to zasigurno naši stručnjaci. To su reference ljudi koji su minulih pet decenija stvorili odličnu tehničku osnovu za realizaciju svih projekata koji su bili aktuelni u BiH. Nažalost, i taj zlatni resurs se osipa. U nestrpljivom očekivanju boljih vremena mladi odlaze u inostranstvo, pa je odliv kadrova neizbježan.

Uočava dobro to Mehmed Drino, ali je nemoćan da pomogne. Bar većini njih. Posla na tržištu ima samo za manji broj stručnjaka.

Tog februarskog jutra, 2000. godine, na početku radnog dana sjedio sam u kabinetu generalnog direktora "Hidrogradnje" i bio svjedok njegovih napora da rješava ne samo tog dana već gotovo svakodnevno bezbroj slučajeva radnika, reklo bi se socijalnih pitanja zaposlenih. Rješavanje tih problema (sličnih Gordijevom čvoru) oduzima mu mnogo vremena i udaljava ga od niza problema koji su mu sastavni dio posla. Socijalne probleme država je, eto, prebacila menadžerima da se njima bave, umjesto da otvaraju nove poslove na tržištu.

Mehmed Drino zna da iskoristi znanje i vještine uspješnog menadžera. Želio je da u Bosnu i Hercegovinu nakon rata dođu poznate svjetske firme i otvore javne radove, poput gradnje autoputa, brana, mostova i sličnog. Oni zapravo i mogu otvoriti te poslove, jer imaju kapital. Prve korake je učinio u pravcu dovođenja poznate "Behtle". Nažalost, ova firma je stigla do Republike Hrvatske, ali ne i naše države. Oni koji o tome odlučuju, pregovaraju sa manje poznatim i renomiranim kompanijama. Vlada nije uvažila savjet Mehmeda Drine i on je zato pomalo razočaran.

Jasno je da u svakom poslu ne ide uvijek po planu. Zna to i generalni direktor "Hidrogradnje" i to shvaća kao sastavni dio posla. Ipak, u ovo doba kada se provodi privatizacija i kad je - kao i većina preduzeća - i "Hidrogradnja" u neizvjesnosti oko njene kupovine, Mehmed Drino smatra da radnici ovog kombinata imaju sve uslove da postanu većinski dioničari. Po njegovom mišljenju, firmu su stvorili, razvijali i u svijetu gradili njen imidž upravo njeni zaposleni, pa je po svim pravilima i red da upravo oni imaju najveći dio vlasništva.

Zbog svega ovoga historija će vjerovatno potvrditi da je metafora "Hidrogradnje" upravo njen sadašnji generalni direktor i da će otuda njegovo ime buduće generacije upravo asocirati na "Hidrogradnju".