Čehajić, Raif

Zadovoljstvo mi je slušati govor ljudi koji s lahkoćom (i igrom riječi) znaju vješto svoje misli prenositi sagovornicima. Za većinu njih sam kasnijim preslušavanjem tih govora utvrdio da zapravo i nisu nešto posebno kazali (čast izuzecima). Otuda se valjda i ne oduševljavam retorikom ni poznatih ličnosti. Mnogo više od golih riječi i retorike cijenim djela, a posebno konkretne izume, patente i inovacije, pa makar njihovi autori bili i nepoznati široj javnosti.

Baveći se novinarstvom, upoznao sam mnogo inovatora raznih zanimanja, od običnog bravara do doktora nauka. Od svih njih najviše me se dojmio Ismet Dervišević zvani Pirli iz Žepča. Susretao sam se s njim nekoliko puta, i na radnom mjestu, i na sajmovima (gdje je izlagao svoje izume) i na izletu, uvijek dolazeći do istog zaključka: Pirli je nemirnog pokretačkog duha pun pozitivne (nepresušne) energije. Posebno me iznenadila njegova sposobnost brzog prilagođavanja novoj situaciji i novom vremenu. Psiholozi bi kazali da je riječ o ličnosti iznadprosječne inteligencije. Uostalom, izume i mogu kreirati samo takve osobe.

Ismet Dervišević, rođen 1943. godine u Žepču, neobično je zanimljiva ličnost. To su mi kazali još neki poznanici. Ponikao u radničkoj porodici, iako ostajući vjeran tom sloju ljudi, prevazišao je svojim stvaralaštvom i fenomenom okvire porodice i sredine. Zahvaljujući svojoj stvaralačkoj energiji - a može se reći i upornosti - nadmašio je prosjek i porodice i sredine i vinuo se u visine poznatih inovatora i poduzetnika.

Vlastiti izumi su obilježili njegove najranije godine djetinjstva, a obilježavaju i sadašnju životnu dob. Profesionalno se baveći inovatorstvom gotovo tri decenije, nastupao je na mnogim smotrama inovatorskih dostignuća, te postao poznat i rado viđen u našoj, ali i nekim evropskim državama.

- Prvi moj izum desio se u djetinjstvu - kaže prisjećajući se svojih nestašluka i dodaje - Pitao sam se: kako se napiti vrućeg mlijeka sa peći, a da to ne saznaju roditelji? Sjetio sam se da uzmem slamku, njom probodem kajmak i napijem se mlijeka a da se to ne primijeti na prvi pogled. Na tom prvom patentu sam se i opržio, što će kasnije biti simbolika za većinu izuma. Otada stalno razmišljam o patentima iz života, o novim idejama, izumima... Zapravo, ja nikada nisam bio zadovoljan onim što je napravljeno i izmišljeno, nastojeći da moj, kao i izum drugih ljudi unaprijedim i poboljšam.

Kao tridesetogodišnjak, te 1974. godine počinje intenzivnije da se bavi inovatorstvom u preduzeću u kome je radio. U tom periodu nastaje i njegov prvi, zvanični patent - pleteća igla za goblene, takozvana dvošpica. Ona je registrovana u Zavodu za patente u Beogradu pod brojem PAT. 2857/74. Igla je imala s obje strane špiceve a kroz njenu sredinu prolazio je konac. Prolazeći kroz platno, igla se nije morala okretati, a pored svoje praktičnosti bila je i racionalnija, jer je vezilja s njom mogla znatno brže vesti nego na stari način. O kakvom je izumu riječ, najbolje ilustruje činjenica da su se za njega zainteresovali čak Japanci. No, on je odbio saradnju, želeći da izum ostane u Bosni i Hercegovini.

U biografiji Ismeta Derviševića dominiraju tri radne sredine: Drvni kombinat "Krivaja" Zavidovići, gdje je započeo radni odnos, zenička Željezara, u kojoj dostiže veliku afirmaciju i tadašnja Savezna Republika Njemačka, gdje kao inovator postiže punu afirmaciju. Predratni i poslijeratni period proveden u Žepču su zapravo posebna faza njegovog rada označeni zrelim inovatorskim i poduzetničkim dobom. "Krivaja" mu je dala početnog, mladalačkog poleta u inovatorstvu, posebno u istraživačkom radu na nosačima komparatera na tokarskom stroju, u Željezari dolazi do otkrića da montira duple noževe na ovaj stroj i poveća produktivnost, a u Njemačkoj (gdje je boravio od 1968. do 1973. godine) prebrodio je problem većeg ostatka spere (otpada) uvođenjem vode i zraka i njihovim direktnim usmjeravanjem na nož, čime ostaju samo čisti komadi čelika. No, Njemačka je za ovog inovatora veliko iskustvo u unapređenju rada i dostizanja evropske produktivnosti, ali i dodjele nagrade za izume. Samo 24 sata trebalo je njemačkom poslodavcu da izračuna efekte uštede u radu i da autoru isplati 20 odsto uštede odmah (sutradan).

Zaljubljenik u Bosnu, Dervišević je i iz Njemačke u domovinu slao neke svoje izume zaštićujući ih kod nadležnih institucija. Sredinom sedamdesetih godina vraća se u svoj zavičaj i nastavlja intenzivnije rad na patentima. Iz tog perioda u biografiji je ostalo zabilježeno da je od 1974. do 1982. godine uzastopno svake godine na Smotri inovatorskog stvaralaštva u Rijeci, za svoje patente, dobio više srebrenih i bronzanih medalja, a 1978. u Sarajevu srebrenu značku. Ova priznanja su ga ohrabrila u nastojanju da samostalno pokrene proizvodnju na bazi vlastitih izuma, kao što su regulatori za toplu i hladnu vodu, te preradu plastike i gume. Sada se njegovi vidici šire i počinje nastupati sa vlastitim proizvodima na tržištu. Ni jaka konkurencija ga nije uspjela potisnuti sa tržišta, jer kupci su u njegovim proizvodima prepoznali kvalitet i dugotrajnost.

Ratni period je iskoristio da se ogleda i u sasvim novom vidu inovacija - prepravkom "Folksvagenove" bube, putničkog automobila. Pošto mu pronalazaštvo pričinjava veliko zadovoljstvo i u njemu stvara mir, odlučio je da sva tri prepravljena automobila nazove "sabur", dodajući samo uz ovu riječ redni broj. "Sabur l" je prodao Japancima, a drugi Česima.

Na sajmovima, izlažući automobile (Zenički privredni susreti u Zenici, Auto-moto fest u Sarajevu i 1999. u Njemačkoj), izazvao je veliku radoznalost posjetilaca. Njegovim automobilima se dive i Francuzi, i Nijemci, i Japanci.

Svjestan je da inovatorstvo nije unosan posao, pa će reći:

- Stimulisanje inovatorstva je pitanje koje se postavlja još od pojave prvih inovatora. Ni oni, kao ni ja sada, nisu nailazili na razumijevanje svoje sredine. Ovo sadašnje vrijeme je doba pohlepe i brze zarade. Plasirati patente na naše tržište je veoma nezahvalan posao. Do rata u BiH to se nekako i moglo, ali danas uticaj stranog proizvoda na naše tržište je veliki i ljude interesuje samo čista zarada, a ne i unapređenje u procesu proizvodnje. Niko danas kod nas ne želi da ulaže u inovatorski rad. I onaj ko bi se na taj korak odlučio, nesigurnost ulaganja i besparica ga odvraćaju od toga. Godine 1999. sam izlagao u Minhenu na Sajmu male privrede i zanatstva, želeći se uvjeriti u tamošnju klimu u inovatorstvu. Mom izlaganom automobilu "sabur" Nijemci se nisu mogli načuditi. Prosto nisu mogli vjerovati da postoji takav inovator u Bosni koji može usavršiti njihov proizvod. Oni zapravo misle da smo mi van svih događaja u svijetu patenata i izuma, a na mom primjeru su se morali korigovati. Dakle, svijet je zainteresiran za naše inovacije, samo nam nedostaje marketinga da bi prodrli na svjetsko tržište izuma. U svijetu to ide brže i drugačije. Morali bi zato više raditi na zaštiti i plasmanu naših inovacija.

Ovim Derviševićevim meditacijama valja dodati i još neke činjenice. U BiH se, izgleda, zaboravlja da u ovom našem poslijeratnom razvoju inovatori mogu odigrati veoma značajnu ulogu u oživljavanju proizvodnje i samoodrživom razvoju. Ako je ikada bila potreba u BiH za inovatorima, onda je to sada. Oni bi mogli dati veliki doprinos u podsticanju malih i srednjih preduzeća, koja aktuelna ekonomska politika označava za nosioce bržeg razvoja.

Neosporno je da Ismet Dervišević ima šta ponuditi tržištu, ali se nerado odlučuje za te poteze, jer bi njegovi proizvodi bili kopirani, a njegovo znanje i trud bi bili tada uzaludni. Za te poteze on čeka bolja vremena kad će inovatorstvo zakonski biti uokvireno. Uostalom, za rad inovatora ne treba mnogo novca, a efekti bi bili veliki.

Poručujući mladima da se slobodno okrenu stvaralaštvu, Ismet Dervišević će reći:

- U BiH bi se dosta toga moglo proizvoditi vlastitim snagama, pameću i tehnologijom, jer za tako nešto imamo kadrove. Na tom temelju nikle bi nove fabrike koje bi mogle proizvoditi artikle koje danas uvozimo. Neosporno je da za takve poduhvate imamo potencijala. Pronalazaštvo bi trebalo (kao nastavni predmet) uvesti već u osnovnoj školi, jer je ono nauka. Zato mladim ljudima poručujem da budu uporniji u svom radu i kreativnosti.