Čehajić, Raif

Mada historija Neuma, jedinog bosanskohercegovačkog primorskog grada, seže u dalju prošlost, on je postao poznatiji tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada dio od 19 kilometara bosanskohercegovačke morske obale doživljava ekspanziju turizma. Pošto je to jedini naš primorski grad, u strategiji razvoja Bosne i Hercegovine on dobija izuzetno mjesto. Ustvrdivši njegovu perspektivnu i dinamičnu budućnost, tadašnji političari su vlastitim primjerom krenuli u izgradnju svojih kuća za odmor i vila, birajući i krčmeći najljepše parcele za gradnju po vlastitoj želji, posebno u Surdupu. Desila se tada afera Neum s kojom je i praktično u Bosni i Hercegovini krenulo razobličavanje korupcije, pohlepe i zloupotreba, a kasnije i raspad komunizma.

Potom je došlo do smjene političkog sistema u državi pa i smjene vlasnika vila i kuća za odmor u Neumu. Prodavane su kuće i vile a vlasnici su, izgleda, ostali opet oni iz vrha politike (federalne i općinske). Proizašlo je da je Neum, kao turistička destinacija u vlasničkom odnosu rezervisan za političare u vrhu vlasti.

Neum se po mnogočemu razlikuje od drugih primorskih mjesta na Jadranu. Doima se više kao vještački grad nastao na strmom kamenjaru sa dosta okomitim prilazom moru i ne baš atraktivnom plažom, često serpentinasti i stepeničasti prilazi obali mora, a plaža izbetonirana i bez one draži jadranske obale. Kada sa rive pogledam grad, stičem dojam da sam u podnožju nekog naselja koje se strminom uspravlja do glavne magistrale.

Svaki primorski grad ima svoju ljepotu, pa tako i Neum. Ona je sadržana u morskom pejzažu, mirisu vegetacije i zraka te toploti sunca. Dodatno, ta ljepota je i u nekoliko atraktivnih hotela koji krase grad: "Suncu", "Neumu", "Steli" i "Zenitu". "Sunce" zbog svoje veličine i položaja uz samu morsku obalu odaje utisak prekrasnog objekta, ali je mene ipak više očarao "Zenit". Simbolika u nazivu oba je očita i za gosta. Zašto me se više dojmio "Zenit"? Neko bi rekao: stvar osobnog ukusa, ali nije tako. Smješten u prelijepom morskom ambijentu (više u uvali), "Zenit" se proteže, bolje reći postepeno uzdiže svojom fizionomijom ka magistralnoj cesti, ali daleko od toga da je dodiruje. Njegova ljepša strana je ona od mora, pa zato o njoj ovaj put i govorim.

Prelijepa, dugačka i nešto niža plaža sa sitnim šljunkom i deset niskih (ali širokih) palmi tvori ambijent u kome bi većina turista poželjela da provodi ljetnji odmor. "Zenit" je u zlatno doba crne metalurgije sagradila "Željezara" iz Zenice za svoje radnike, baš kao što je to učinilo još nekoliko preduzeća ovdje u Neumu: tuzlanski "Polihem" "Stelu", Zajednica penzionog osiguranja "Sunce" itd. Sada ta preduzeća i ustanove, nakon pet godina rata u BiH i isto toliko godina mira, pokušavaju ući u posjed svoje imovine i dokazati ratnim pljačkašima da je neotuđivo pravo svakog pojedinaca ili firme na imovinu univerzalno u svim sistemima i vremenima. No, nove gazde rade u objektima stičući profit, a stvarni vlasnici čekaju ishod sudskih sporova.

U Neumu sam boravio posljednjeg septembarskog vikenda 2000. godine dok su se još mogle koristiti sve blagodati mora. Sunčao sam se i kupao ispred "Poštara" i "Zenita", uživajući u ljepotama jeseni na moru: blagom suncu i toploj vodi, a predvečer i ujutro osmatrao more i grad sa balkona hotela "Stela".

"Stela" za razliku od drugih neumskih hotela ima svoju specifičnost. Dosta je udaljena od morske obale, prilazi joj se penjanjem uz skaline i odlazi na plažu spuštanjem niz 183 stepenice. Dio prilaza od hotela do tih stuba - kako stoji na natpisu na početku Skalinade - zapravo je dvadesetak metara ceste koja se spušta do "Zenita".

Preduzimljivi graditelji su se sjetili da iskoriste Skalinadu za promociju pješačenja i odvikavanja od vožnje automobilom te su na svaki (otprilike) sprat i po visine u zgradi postavili po dvije klupe za odmor i iznad njih ovalne tende koje od sunca štite one koji se penju i spuštaju niz Skalinadu. Uz to, postavili su i promotivni natpis koji podsjeća turiste da pješačenje sa jednog na drugi sprat produžava čovjeku život za pola minute.

Civilizovani zapadnjaci, boraveći u "Steli", ljubaznim su domaćinima kazali i ovo:

"Da ovdje nemate Skalinadu, valjalo bi je izmisliti." A poduzimljivi neumski turistički radnici su, eto, pogodili manire zapadnih gostiju.

Dva jutra sam se peo i silazio Skalinadom i sa njenog vrha gradio i zaokruživao predstavu o Neumu, osmatrajući ga upravo sa ovog mjesta. Na istoku, uz magistralu, na najistaknutijoj tački uočio sam veliki križ nastao, vjerovatno, za ratnih dana. Ispod njega se proteže kompleks gusto nabijenih vikendica, pa onda red trgovki i onda prema moru dominantni hotel "Sunce". Uz plažu su dva objekta, od kojih je jedan devastiran. Kažu da ga je na početku rata pogodila povelika granata i otada stoji tako osakaćen. Do njega su dva manja objekta iz čijeg dvorišta se na momente čuje lavež psa koji se igra praznom pivskom konzervom.

Skalinada presijeca taj dio mog vidika, a onda se prema zapadu ukazuje hotel "Zenit", a nešto dalje je veće turističko naselje.

U "Steli" sam, izbjegavajući boravak u kafani, igrao stoni tenis sa svojim prijateljima Selverom i Džemom, a potom popio piće sa direktorom hotela gospodinom Perom koji i u priči i nastupu odaje poslovnog čovjeka evropske provenijencije. Govori mi o planovima, tačnije o namjeri da u narednoj sezoni u "Stelu" dovodi goste iz Banje Luke. Želi da tamošnje ustanove počnu održavanje seminara u Neumu i tako maksimalno popune ovdašnje smještajne kapacitete. Pitam ga ko su dosadašnja gosti Hotela, a on spominje Čehe, Slovence, Mađare i, naravno, nas - Bosance. Zadovoljan je direktor poslovanjem hotela, ali veli da se uvijek može uraditi više i bolje. Osoblje "Stele" je ljubazno i gostoljubivo te gaji domaćinski odnos prema svakom gostu.

Pretpostaviti je da je i u ostalim neumskim hotelima slično.

Tog dana (nedjelja) jesen se u Neumu pojavila nenadano: jutro je osvanulo oblačno a kasnije je zapuhao i blagi vjetar. Kupanje i sunčanje nisu dolazili u obzir, kao jedna od opcija za odmor tog dana. Sjedio sam na terasi "Stele" čitajući dnevne novine uz zvuke morske simfonije vjetra. Crni oblaci sa Pelješca najavljivali su popodnevnu kišu.

Sezona kupanja je isticala. Neum ostaje domaćinima i ponekoj grupi vikendaša koji se u njega zapute.

Najturističkiji grad u Bosni i Hercegovini, ili bolje rečeno, jedina naša općina koja živi isključivo od turizma započinje svoje spremanje za sljedeću sezonu.