(U lovu)
|
|
Ko drevna bajka diše planina,
S daha joj prhte snovi - U miru njenih tamnih dubina Sad lov Dijana lovi U pratnji nimfa nagih i lijepih, Što put im strašću gori... Zvjerad u džbunje skrivena strepi I rog se nijemo ori. I mi smo lovci. Ja s usne tvoje Sokove lovim: smiješke i boje U mreže mašte plahe - A ti strelicom pogleda svoga Čuvstva i čežnje srdašca moga I ljubavne mi ahe... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |