(Remontanti)
|
|
Gle, kako tuga krilima sada
Prirodi lice rasjeni!... I zlatno lišće s grančicama pada Pod dahom pozne jeseni. Mekane suze - ko čežnje duge - Bolesno sunce prosipa I njinim biserom daleke luge Po blijedom čelu prosipa. Na tvom balkonu cvjetovi žute, Na tvom balkonu slavuji šute U dubokome smiraju - Tek remontanti čaškice krile: U zlatnoj kosi jesenske vile To zadnji smiješci titraju! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |