Tvoja pisma
|
|
Tužna spomen k'o olovo teško
Kad na mlado moje srce pane, I nehote drhtava mi ruka Tvoja pisma prebirati stane. Pa ih gledam zamagljenim umom Ko svjedoka naših prošlih dana; Ali slova... slova su im nijema, Jer su mojom suzom izbrisana. Samo lišce uvehnutog cvijeća, U pismima što se i sad krije, Priča meni - ali ne o sreći, Već da Zehra - moja više nije! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |