Prvi cjelov
|
|
Znaš li, Zehro? - To je bilo
Pramaljetnog jednog dana: Prosio sam ruku tvoju I poljubac sa usana. Rujni plamen ženskog stida Prelio je lice tvoje Poput sunca na zapadu, Kad razaspe grimiz - boje. A trepavke guste, duge Klonule ti blago, ti'o, Ko na b'jelom l'jeru da je Leptir crni krilo svio. I ti dugo šutjela si, A onda me pogledala, Pa sa smiješkom nježnu ruku I cjelov mi prvi dala. O ta ruka, o taj cjelov Kako li su slatki bili! Pa zašto su zlobni ljudi, Zašto su nas rastavili? |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |