Ćatić, Musa Ćazim

Ah, gdje su zlatni danci, kad sam ko vjerna sjena
Uza te vazda bio
I s drhtave ti usne strastveno, žudno, žedno
Najljepše pjesme pio?

O gdje su dragi danci, kad tvoju meku kosu
Cijelom mladošću ljubih
I kao sitni prašak u sjaju žarkog sunca
U tvom se čaru gubih?!

O gdje su oni danci, kad na tvom krilu sanjah,
Kćerko čarobnog maja?!...
Fatum je lednom rukom trgn'o me s tvojih grudi:
S pjesničkog moga raja.

Od tebe sad daleko ko prognan Adam lutam
Čeznja mi srce pali,
Tražim otetu sreću; al zalud: nju su davno,
Davno drugome dali.

Ja za te sad sam mrtav, mrtva je ljubav tvoja
I hladan poput zime;
Al u mom srcu, Zehro, imade jošte žara,
Ja ljubim tvoje - ime!