IV
|
|
Od šumskog cvijeća i od svojih sanja
Splesti ću tebi dijadem na glavu I zakititi tvoju kosu plavu Krvavim lišćem svoga uzdisanja... Na gorskom vrelu nône ću ti prati, A svježom rosom umivati lica - Vesela glazba nestašnije' tica Na svakom će te koraku da prati. Po tvojoj suncem obasjanoj stazi U zanosu će padat ruže divlje, Čeznuć, da tvoja nožica ih gazi. A grane će se prigibati življe, Da poklone se tvom vilinskom caru A svoje suze o kosu ti taru. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |