I
|
|
Vihra i leda minulo je doba:
S boštvom života, boreć se, je pala Kraljica smrti, što je zemlji slala Sablasti, bijese i mrtvilo groba. Sad svuda život elizejski buji: Stabla šumore ko struna na liri I zefir, cvijeću popjevajuć, piri I cvrčak cvrči i roj pčela zuji. Potoci glasom metalnim žubore: Pjesnik - slavuju sa drobnoga kljuna Pjesmice kaplju. Razl'ježu se gore. Hej, c'jela Narav zapeta je struna, Na kojoj Sunce veličajno sklada Himnu ljubavi: veselja i nada!... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |