U tišini
|
Mom pobratimu Mehmedu R.
Ko vedri obraz djevičanske Lade
Proljetni danak na zemlju se smije, I zlatni Febo prirodi sa lica Cjelove strasne žarkim trakom pije. Lagani zefir po vazduhu struji I dirka lišce vrh tananih grana, Kao da pjeva tajanstvenu pjesmu Ljubavi mile i proljetnih dana. Pa s njena krila spuštaju se sanci Nečujno tiho ko zelene niti Okolo svuda - ah! ja ljubim sanke, Ja vazda volim na tenhani biti. Nemila vreva sto puta je dosad Mlađahne moje pomutila grudi, Stoput mi do sad zanijemila pjesma U bučnom krugu mnogih gradskih ljudi. Ah, ja sam slušo u toj bijesnoj buci Truleža vihor, gdje nad njima puše, Prljavi vali gdje nevinost dragu Besvjesnom hukom kao cvijeće ruše. Ah, ja sam gledo gdje se demon strasti Nad ruševinom ideala ceri, Pljujuć u obraz okovanom umu, Ljubavi, pravdi, istini i vjeri! - Da si mi zdravo, o tišino sveta, Čistote rajske o skrovište milo! Pjesničko srce, srce puno bola Sad se je evo u tvom krilu skrilo, Na tvojim grudima da razgali tugu, Da sanja sanke ljepote i slasti Uz šapat lišća - ah, ja ljubim sanke, Ja mrzim buku šumne ljudske strasti. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |