U proljeću
|
Na sunčanoj toploj traci
sašla s neba proljet mila i zamamnim behar-cvijećem, do i brijeg okitila. Mali slavulj - pjesnik sreće na tananoj pjeva grani i pjesmicom sevdalijskom budi život uspavani. A ja sjetno na brežuljku na goloj sam stijeni sio, na srdašce kao magla tužan mi se spomen svio: Hej i moja mladost draga čarna je i živa bila, baš ko ova Božja narav baš ko ova proljet mila! I moje je srce bilo ko slavujak mali što je, u divne je pjesme vilo ružičaste sanke svoje. Al te sanke davno su mi silni vjetri rastrgali i uz njih su moju proljet u grob hladni pokopali. Pa mi sada mjesto pjesme samo mukli jecaj bruji; ah, moj život danas sliči zimskom vjetru i oluji. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |