Tvoje oči
|
|
Moj je život soba tamna i duboka,
Gdje bijeli rijetko zaviruju dani - Tu u vazi srca na nijemoj tenhani Cvatu mrki cvijeci bez snage i soka. Tek katkada, Niđar, taj tvoj pogled pjani - Ko sunčana traka sa neba visoka - Svesilno mi prodre kroz pendžer od oka U sobu života i cvijetke mi hrani. Pa sva mi se soba tad napuni sjaja, A cvijeci poprime sve zamamne boje, Što kroz suze Amor u dugu ih spaja. I miris se njihov porazlije svuda - Svemoćne su, Niđar, plave oči tvoje, Dok stvaraju tako nadnaravna čuda! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |