S harfe moje
|
|
U mirisnom parku sjeđah
na izdahu bijela dana, kraj srca mi počivala harfa moja uspavana. Po cvijetnim alejama šuljale se noćne sjene ko u dušu pjesnikovu davne, mrske uspomene. Ah, ja sam se tebe sjećo, Šemso moja, moj ljiljane! Sjećo sam se mrtve sreće I ljubavi pokopane. I niz moje blijedo lice potekli su suza vali i na mojoj lakoj harfi tanke strune pokapali. Pa ko miris s tvoje kose, kad ga vjetri poraznesu, s harfe moje uzdah - pjesme po cvijeću padale su. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |