Noć ljubavi
|
|
U ljubičastom, maglenom velu,
Grad s okolinom umire... Val mjesečine na mom bl'jedom čelu Sumornost dugu ispire. U bogatoj mi raskošnoj mašti Sklapaju oči pjesmice, Ko rujni cvjeci u sjenatoj bašti Kad sklope svoje čaškice. Po hramovima boni sjaj kandilja Molitvu n'jemu govori... Noć je; ko miris opojnog smilja Psalam joj sveti šumori. Bijele se ceste pružaju daleko Prazninu svijeta pokriva; Pod pendžer jedan prokrada se neko I zavjesa se otkriva... S terasa kao disaj ženskih grudi Ruža se miris talasa, A s lukom jedno nago d'jete bludi ulicom pustom bez glasa. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |