Matošu
|
|
Sa trpkijem smiješkom, plač što i suzu guši,
Vrati nam se na prag miloj ti domaji K'o stradatelj, patnik. Sve ti udes sruši, Al iverje zlatno što blista i sjaji Čar hrvatskog slova sačuva u duši Ti na tuđoj grudi. I gle, naši kraji A i naši ljudi - sve se milo skruši S umorne ti priče, što im duša raji. Vidicim i putim ona tajno uđe Tu u našu dušu. I sad, kad crv boni Pečalbe ti život ništi ponajhuđe, Nehote nam ruka prsiju se hvata: To duboko glas tvoj čarobno romoni K'o kraljevsko zvono od srebra i zlata. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |