Imaginacija
|
|
Pobratimu Š. K.
Oj, zašto li vazda sanja moja duša
O dalekom carstvu nepoznate Priče, U sevdahu čeznuć kao Huma-biće Mirise i boje neviđenih ruža. Zašto svake noći, kad sav svijet sniva, Zavodljive oči cvijetnih himera Kroz mrak u me glede ko sv'jetlo jezero, Gdje se naga Pjesma kupa i umiva! Ta zašto mi narav sanjarsku je dao Bog, da kule zidam na sunčanoj grani, Gdje su b'jele noći i sunčani dani! Zašto, zašto... kad sam ko crv u prah pao, Gdje koprenom crnom zbilja mi života Sve te lijepe sanje uvija i mota?!... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |