Grijeh
|
|
Ademagi Mešiću
Hrapavim krilom jedna mrska sova
Lice je, evo osjenila moje - U duši mjesto rumenih mi snova Olovni mraci i sablasti stoje. U dubok ponor, oh, davno sam pao, Skut srca moga svaki čas što blati; Svaku svoju mladost Demonu sam dao, Sve moje žiće ja u ništa strati'. Bar kad bi na čas mogo s bića svoga Trgnuti sjenu grijeha i strasti Ah, da bar hoće povrh čela moga Velikog sunca jedan osmijeh pasti!... Al zaman! Mene svagdje sova prati Vječno me svojim osjenjujuć krili' Hihotom zlobim grdi me i ruži... Zgažena ljepoto! Vrati mi se, vrati, Jer ja te čeznem. Čuj, u mojoj duši Gorko i bolno pokajanje cvili!... (1912) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |