Sapho
|
|
S ružom na usni, sa suncem u kosi
Kroz gaj maslinov šetala je ona, Što vječno miri po cvijeću i rosi... I dvorila je lijepog Apolona: Na struni lire drhtala joj pjesma, Vječna i mlada ko i duša njena: Stih svaki bio biserna joj česma Magičkih boja, svjetala i sjena. Platonsku dušu punile joj težnje... Al jednog dana - ili jedne noći - Pastira nekog smutiše je oči... I od tad vazda kao kip od čežnje S ružom na usni blijeda i bona Međ' maslinama čekaše ga ona. - |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |