Merjem
|
|
U templu ona palila je svijeće,
Dvorila Jehovu pobožno i smjerno - Duša joj bila ko ljiljansko cvijeće, A srce čisto ko rosa i vjerno. I Onaj, koji stvara sva čudesa I u svem život svojim dahom budi, Njoj svoju riječ je poslao s nebesa I nadahnu joj netaknute grudi. Iz njiha genij rodio se tada - Al ljudi u taj podigli se mah: - To prljav plod je grijeha i gada!... Tek kad joj srce smrviše u prah, Vrh njena čela drhtnu aureola: Merjem je čista... Suza svetog bola! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |