Judita
|
|
Mnogi je pjesnik u stihove svio
Vrline njenog djevičanskog srca, Iz kojeg nekad žar zanosa kvrca, U tmini kada Izrael je bio. Jahveh je silni zborio joj s usta, Jahveh je dušu prosvijetlio njenu - I r'ječ joj iz sna Svetu Zemlju prenu. Drhtnuše polja i sva brda pusta. I kao zvijezda, što u Kanan vodi, Ona je tako svoj narod povela Žuđenoj meti: spasu i slobodi. I haljina joj lepršala bijela Ko stijeg na čelu pobožnije četa - Judita žena je velika i sveta. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |