Hipatija
|
|
S pendžera Uranijina hrama
Promatrala je nebo noći svake Sa zvjezdicama - povučena, sama Ašikujući. Skidala je trake Dalekih sunca, da osvijetli tamu Viš rodne zemlje i viš Svete r'jeke... Al kad je jednom radila u hramu, Na papir mećuć čudne slovke neke, U lance sape opskurna ju klika I dovede u svete crkve mire... Tu ispod blijedog Isusova lika Djevičansko joj rastrgaše t'jelo A Nazarencu mrštilo se čelo: - Zar tako ovdje moju ljubav šire?!... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |