Abasa
|
|
U sarajima svog brata i cara
Ko nježni zambak Abasa je cvala, Svjetlošću njenog vilinskoga čara Sva carevina arapska je cvala. I duša bila - ko lice joj - lijepa: Mudrosti alem u njoj se je krio - Sevdah se s njom u harmoniju slio, Na usne da joj biser-pjesmu tepa. Prot' carskoj riječi i strogog zakona S mladim vezirom ljubila se ona I s ljubavi im koprena je pala - I halif Harun viš tigriškog žala, Mrk kao oblak, osudu im reko - - - Krvav je Tigris šumio i teko... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |