VI
|
|
Sinoć bijah u tekiji, gdje je bilo rindsko v'jeće -
Tu se pilo rujno vino ko tekuće lala-cv'jeće. Šejh sijedi pričao nam o tajnome čuvstvu nekom, Koje poput malvazije kroz njegova prsa teče. Pričao nam o Svjetlosti, što daleko negdje gori, A u plamu drhturi joj b'jeli dan i mrko veče... I onda smo svi pijani uhvatili hitro kolo, Zapjevali, zaigrali, ko da sv'jet se s nama kreće. Naj je sviro svetu pjesmu o ljubavi i ekstazi I zvuci mu melem bili, što s njim rindi grudi l'ječe. I čašice od veselja po stolu su zaigrale, A kraj stola krčmarica sva se sjala poput sv'jeće. Oko nje su srca naša ko leptiri lepršala, Topeći se u valima neizmjerne rajske sreće... Igralo se i pjevalo i opet se dalje pilo, Sve dok danak na podu nas povaljane ne zateče. O moj Musa, al je l'jepo u derviškom društvu biti, Kad naj svira, kad se igra i kad rujne čaše zveče. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |