I
|
|
Kad filistri Lejlu vide, u njima se strasti bune
I prazninu mozga njima bjesomučnim šumom pune. Pa nasrnu u pomami, da zamahom blatne ruke Sa latica mirisavih zlaćeni joj pelud trune... Al u carstvu djevičanstva sto bijelih herubina S mačevima štiti svetost netaknute njene krune. Lejlo moja tvoje oči ljubice su iz edena, A pogled im plava ambra, što opija sve Medžnune. O kada bi Musa mogo srknut kaplju od te ambre, Vječnim miljem drhtale bi na duši mu meke strune! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |