II
|
|
I vidjeh djevu u smaragdnoj gori,
Aureolom joj okrunjena glava; Oko nje lišće, cvijeće i trava Ljubavi drage nâge priče zbori. Bijaše vila slična ranoj zori, Usnom joj rujna pjesma podrhtava, I ne znam da l' je bio san il' java, Tek čuh gdje lišće šapće i šumori: Sanjaru, to je žuđena ti žena, Danju i noću o kojoj si sniv'o I pun čeznuća kao njena sjena. Hrlio za njom zanosno i živo U carstvu mira, u gaj ovaj gusti, Daj cjelov jedan na usne joj spusti! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |