Ćatić, Musa Ćazim


 

 

I

 

Sjedi za klavir, Niđar moja lijepa,
Pa sad mi jednu simfoniju sviraj,
Veličanstvenu ko sunčani smiraj,
Kad melankolija prospe se vrh stepa.

I nek ti muzika poput šumnog slapa
S tipaka bruji i k nebu se vije -
I kao suze, što ih ljubav lije
Nek čežnja u njoj uzdiše i kapa.

Vlastitom dušom zvučne tipke preli,
Napoj ih čuvstvima mladog srca tvoga...
Pa nek mi ispod tvojih prsta b'jeli'.

Jezikom svojim svaki akord zbori,
Da u tvom srcu jošte plamen gori...
O sviraj pjesmu uzdisaja svoga!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net