I
|
|
Sjedi za klavir, Niđar moja lijepa,
Pa sad mi jednu simfoniju sviraj, Veličanstvenu ko sunčani smiraj, Kad melankolija prospe se vrh stepa. I nek ti muzika poput šumnog slapa S tipaka bruji i k nebu se vije - I kao suze, što ih ljubav lije Nek čežnja u njoj uzdiše i kapa. Vlastitom dušom zvučne tipke preli, Napoj ih čuvstvima mladog srca tvoga... Pa nek mi ispod tvojih prsta b'jeli'. Jezikom svojim svaki akord zbori, Da u tvom srcu jošte plamen gori... O sviraj pjesmu uzdisaja svoga! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |