II
|
|
Zašto me pitaš koje volim boje
I kakav miris najviše mi prija? Ti znadeš, Niđar, miris duše tvoje, Da moju dušu nektarom opija. On nevinošću bijelog lijera diše, Najljepše pjesme u mom srcu budi I grešne misli iz duše mi briše Ko sveti dašak hurijskije' grudi. A boja rujna i blijedo-nujna Najdraža mi je. Ti znaš zašto, je li? Jer lice moje bl'jed je listak sveli, Što jesenska ga ispi magla siva - A tvoje lice - ružica je rujna, Što proljeće je i mladost cjeliva... |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |