Ćatić, Musa Ćazim


 

 

II

 

Zašto me pitaš koje volim boje
I kakav miris najviše mi prija?
Ti znadeš, Niđar, miris duše tvoje,
Da moju dušu nektarom opija.

On nevinošću bijelog lijera diše,
Najljepše pjesme u mom srcu budi
I grešne misli iz duše mi briše
Ko sveti dašak hurijskije' grudi.

A boja rujna i blijedo-nujna
Najdraža mi je. Ti znaš zašto, je li?
Jer lice moje bl'jed je listak sveli,

Što jesenska ga ispi magla siva -
A tvoje lice - ružica je rujna,
Što proljeće je i mladost cjeliva...

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net