III
|
Nek se majska ruža stidi
Pred ljepotom đula Tvoga, Kad si od nje rumenija, Slatka ružo srca moga! Tvoj je miris meni draži Od mirisa svakog cv'jeta, Jer ko majski nektar diže Tvog pjesnika iznad sv'jeta. Neka žarko sunce s neba Za oblake lice skrije, Kad sa čela vedrog Tvoga, Lejlo, ljepša svjetlost sije; Svjetlost koja iz mrtvila Klonulu mi dušu budi, I u noći, usred tmine, Nad životom mojim rudi! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |