Ćatić, Musa Ćazim


 

 

Mirzi Safvetu

 

Kad sam sinoć vidio te, o gazelo - dušo moja,
Na izvoru, gdje umivaš lice b'jelo - dušo moja,

U čas prvi nisam znao, da l' si vila il' hurija:
Tako me je tvoje čarno oko smelo - dušo moja.

Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se,
Poljupcem ti milovalo mramor - čelo - dušo moja.

Kroz kosu se nadizale dvije tople sn'jega grude
I ognjem mi opijale biće c'jelo - dušo moja.

Pa goreći silnim žarom, hotio sam tebi prići,
Razuzdano da obujmim tvoje t'jelo - dušo moja.

Al' ti si to opazila, pa ko srna odbjegnula,
A s tobom je moje srce odletjelo - dušo moja.

O vrati mi srce, vrati! Tvoj će tužni Ćazim moli,
Jer moje je poezije vrelo - dušo moja.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net