Mirzi Safvetu
|
|
Kad sam sinoć vidio te, o gazelo - dušo moja,
Na izvoru, gdje umivaš lice b'jelo - dušo moja, U čas prvi nisam znao, da l' si vila il' hurija: Tako me je tvoje čarno oko smelo - dušo moja. Pramenje ti crne kose na lahoru njihalo se, Poljupcem ti milovalo mramor - čelo - dušo moja. Kroz kosu se nadizale dvije tople sn'jega grude I ognjem mi opijale biće c'jelo - dušo moja. Pa goreći silnim žarom, hotio sam tebi prići, Razuzdano da obujmim tvoje t'jelo - dušo moja. Al' ti si to opazila, pa ko srna odbjegnula, A s tobom je moje srce odletjelo - dušo moja. O vrati mi srce, vrati! Tvoj će tužni Ćazim moli, Jer moje je poezije vrelo - dušo moja. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |