Ciklus o ženi
|
|
Gospogjici Šemsi P ...
Helena
O njoj je svuda širila se priča Preko zemalja i dalekih mora -, Sred kolibica i mramornih dvora Slavljahu čare junonskog joj bića. Pa zar je čudo, što Parisa mlada Dovede čežnja pred kapije njene?... Ta same oči lijepe Helene Više su vriedile od trojanskog grada. I nju je junak ko idola sveta Prenio preko Egejevih vala; Al ciela na to digla se Helada ... Na žrtvenik joj ljepoti je pala Bezbrojna žrtva: devet punih ljeta Krvca je tekla podno Troje-grada. Sapho S ružom na usni, sa suncem u kosi Kroz gaj maslinov šetala je ona, Što vječno miri po cvijeću i rosi ... I dvorila je lijepog Apolona: Na struni lire drhtala joj pjesma, Vječna i mlada ko i duša njena: Stih svaki bio biserna joj česma Magičkih boja, svjetala i sjena. Platonske dušu punile joj težnje ... A jednog dana - ili jedne noći - Pastira nekog smutiše je oći ... I od tad vazda kao kip od čežnje S ružom na usni blijeda i bona Megj' maslinama čekaše ga ona. - Balkis Rujine Sabe i sad pričat znaju Priču iz drevnih biblijskih vremena Kad no je Balkis u kraljevskom sjaju Ravnala sudbom bezbrojnih plemena Njoj sa svih strana prosci dolažahu, Cjelivajući podnožje joj trona - Puzavost njinu preziraše ona I nogom srca gazi im u prahu. Tek gordi sin je Izraelov znao Likom joj svojim ispuniti grudi, Kad s džinovskom vojskom pod Sabu je pao. Ifrit je čežnje nju bliedu i niemu Donio s krunom pod krilima k njemu I rek’o: “Kraljice, robinja mu budi!… Judita Mnogi je pjesnik u stihove svio Vrline njenog djevičanskog srca, Iz kojeg nekad žar zanosa kvrca, U tmini kada Izrael je bio. Jahveh je silni zborio joj s usta, Jahveh je dušu prosvjetlio njenu - I r'ječ joj iz sna Svetu Zemlju prenu. Drhtnuše polja i sva brda pusta. I kao zv'jezda, što u Kanan vodi, Ona je tako svoj narod povela Žugjenoj meti: spasu i slobodi. I haljina joj lepršala biela Ko st'jeg na čelu pobožnije četa - Judita žena je velika i sveta. Astarta Babelski silnik noću je i danju Klećo na pragu njenih sobnih vrata, Viseće bašte podigo je za nju S lišćem smaragdnim i drvljem od zlata. I sve na svijetu Bog što stvori liepo, Sve to Astarti pred nogam' je teklo ... Na njen je mig se palilo i sjeklo I pr'jestolja se rušila u pep'o. I pred nju jednog dovedoše dana Čobana nekog iz judejskih strana, Babelska boštva što, grdi i crni - Pa čujte, kakva osuda je pala: Astarta skut mu cjelivat stala: - O daj me svojim ćebetom zagrni!... Kleopatra Bijaše ona ko i druge žene: Angj’o i demon, - skup kontrasta svih. Život joj bio i buran i tih, A ledenim ognjem gorile joj zjene, Mržnju i ljubav što no prosipahu Povrh Misira. Čas sunce, čas grom… Mnogi Antonij klanjo se pred njom, A mnogi robovi srcem joj vladahu Za jedan vječni tren otrovne slasti Žrtvom je njene uzburkane strasti Tisuću palo muških života… A nilske i sad pričaju sirene, Da ona b’jaše ko i druge žene: Svemoćna slabost i zla dobrota. Hipatija Sa pendžera Uranijina hrama Promatrala je nebo noći svake Sa zvjezdicama - povućena, sama - Ašikujući. Skidala je trake Dalekih sunca, da osv'jetli tamu Viš rodne zemlje i viš Svete r'jeke... Al kad je jednom radila u hramu, Na papir mećuć čudne slovke neke, U lance sape opskurna ju klika I dovede u svete crkve mire... Tu ispod bliedog Isusova lika Djevičansko joj rastrgaše t'jelo, A Nazarencu mrštilo se čelo: - Zar tako ovdje moju ljubav šire?!.. Hansa Njena je plesma sjenata oaza, Gdje megj, paomam' sto izvora vrije, Umornog putnika kad nanese staza Da odmor nagje i da zulal pije. I tad da baci mutne oči svoje Pustinjom pješćanom dalekome kraju, Gdje no života beduinskog boje U svjema svojim nuaceama sjaju... Hansu je rodio čador i sahara Kraj pustog druma hitrih dromedara - A hranila je granata oaza, Njena kasida oblačak je kiše, Što blagoslovom i mirisom diše Vrh divljeg Nedžda i pitomog Hidžaza. Fitnet U krugu pjesnika i umnih vezira Fitnet spomenik otmenosti b’jaše, U njenoj duši nježnost odsjevaše Ko sunce u sred dubokoga vira. Nju odgajala je dobra Melpomena U krilu svoga amber - gjulistana - I opojna je bila pjesma njena ko tonovij srebrnog fistana, Za čijim skutom po cvijetnoj stazi S lukom i strielom Amor nekad gazi, Da lovi srca matora i mlada. Finijem gestom svoje ruke pune Na harfi kad bi Fitnet takla strune, Svi pjesnici bi zaniemili tada. Lady Godiva Na bielom atu plemkinja je mlada S prosutom kosom niz obla ramena Jahala naga kroz ulice grada Ko liepa priča iz drevnih vremena. Ljudi i žene u čudu gledahu Tu nikad do sad nevigjenu sliku; Njen ženski stid je vuko se po prahu Pod pločom bjelca kroz zaglušnu viku: Ko kiša na nju sasule se kletve, A svijet ne zna plodove te sjetve, Sv’jet ne zna, da je njena žrtva sveta - Tek poslije čuše: plemkinja je htjela Nagošću svog jasminskoga t’jela Zaodjet golog oguljenog kmeta... George Sand Koketna dama pariških salona, Utjelovljenje prpošnije hira - O uzičici finih je manira Vodila za nos bezbroj Salomona. U boidoaru1 se njenu sastajahu Artizma liepog mnogi svjetlonosci I ruku mnogi prosili joj prosci, I srca njina - igračka joj b’jahu. Musset je pjesmom skute joj cjeliv’o Chopin joj glazbom milost izmamljivo, Al ona ostade hladna kao st’jena. Žedna i željna žrtava i pliena Muške je lovila dalje sred tenhane, Stvarajuć nove ljubavne romane. Karmen Sylva Kraljica žena u sjaju i slavi, Sjeni se mnogi klanjaju joj puci - Skiptar i lira blješti joj u ruci, Kruna i v’jenac na bijeloj glavi. S krune i skiptra sunčan trak joj pada I blagoslovom jedan narod grije; Lira i v’jenac zvuk i miris lije Vrh cjelog ljudstva. Njena riječ vlada Srcima kao angjeosko slovo... Njoj skiptar Mars je od svog ognja skov’o, Apolon liru od svjetlosti svoje. Pred tronom njenim muze dvoreć stoje, A Klio prste cjeliva joj ruke: Utjelovljene ideje i zvuke. Nigjar U peru ona srce svoje proli - I sevdah vječni njenom krvlju piše Stihove slatke ekstaze i boli, Kroz koje mitska čarolija diše. Riječ joj svaka - suzica je čista Ljepote objavu što bojama zbori Sa Manijeva umjetničkog kista… Čežnjama mistike njeno njedro gori. S visine svoga pjesničkoga trona Spušta se megju svoje sestre ona, Da vjerom duše klonule im kr’jepi.- Nigjar je apostol istočnije žena, Ko b’jeli seraf vazda duša njena Nad svetinjama haremskijem strepi… (Biser, br. 5, str. 77, 78 i 79.) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |