Brka, Amir

Napisati povijest ovoga grada,
pretočiti ju u mliječ stiha.
Zamisao dohvatiti božansku,
i svući ju do gola,
kao koru sa staroga hrasta.
Doseći mezgru koja,
ispod svega, povezuje sve,
mjeru određuje svemu,
i ćud.

A onda ulicama ići
kao da te nema,
i nema pojavnosti grada,
jer prozori više
neophodni nisu,
unutra pošto smo ušli.

Kako, a čovjek,
po kontrastima svojim
bešćutnom kontrastan
gradu bez boga,
bez ljubavi - što znači
samo da strast i mržnja
upravljaju njime?

A vječna to je težnja
kojoj se oduprijeti ne mogu
oni što ovdje se rode,
vođeni tajnom rukom
koja im kroz grad kani
(tako barem mniju)
reći što jesu sami.

(2l. l0. l998.)