Treći put
|
|
Fascinantno svijetli nišani
u obilju bolno-čedne mjesečine na "Đonlagićki"1 ... Ovo je, dakle, treći put zapis kako započinjem o onoj čudnoj noći kad sam se, oko dva sata poslije ponoći, ne mogavši više izdržati, ja koji za ocem nisam plakao, desetak dana kasnije, do groba njegova ispeo. Zašto ne uspijevam maknuti dalje od prve rečenice...? Od one svjetlosti neobične koja je groblje oblivala i staru tvrđavu naspram njeg, dok se grad u kotlini nije mogao niti nazrijeti kao da život je u njemu u mrak sasvim potonuo. Možda samo stog što mi je, nekome ko se iz tame na pozorje blistavō digao, otada nejasno kome bih saopćiti svoje mucanje mogao o strašnoj odluci da siđem u čekaonicu odakle ljudska stonoga jednog po jednog iznosi putnika, a prostor dolje se smanjuje, pri čemu mi se posve učinilo svjetionika kako se dva primiču. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |