Brka, Amir


 

 

Punina praznoga

 

Na tvrđavu ispeti se voli,
gdje, u bilu katarakta kamena,
šum tmuli osluškuje Vremena.

Iako sluti, ponekad,
to da bi bešćutna
mogla biti opsjena.

Svejedno,
njoj zahvaljujući, mrtvoj,
puninu dodiruje Praznoga.

Na livadi, dočim,
smatrao je da ne.

Ali - da!

Od svake zelene,
mlade vlati -
luča ponorna stigne do Istoga.

I šta...?

Ako postoji, poezija.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net