Previše detalja
|
|
Previše detalja.
Urezuju mu se u moždanu opnu, probijaju je i prodiru do cerebralija uzburkavajući ih do bolne konfuzije što se krvotokom ubrzano prenosi na sve dijelove organizma, do svih damara koji podrhtavaju. I cijelo se tijelo bjesomučno približuje trenu u kojem bi svaki njegov djelić mogao početi sam za se nekontrolirano funkcionirati. Funkcionirati...? Kriva riječ, dakako. On, zapravo, postaje gomila razdešenih detalja što, bez ikakve sustavne povezanosti i svrhovitosti, poskakuju, prijeteći da se osamostale, preliju preko ruba tijela i pomiješaju sa kašom koja ga okružuje. I tek dugo, dugo nakon što sklopi oči - sadržina zapamćenog rama lagano počinje čiljeti, a mračni se vidokrug transformira u potpunu prazninu, pa, u nesvijesti, obnovljenu doseže cjelinu. Čini mu se, ponekad, stoga, najbolje da bi za nj bilo probuditi se u prostoru sasvim praznome i tako bijelom da nikakva sjenka uzročnika nema... I tu, tako, zauvijek ostati. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |