Od propasti do ponora
|
|
U posebnim časima kao da se,
naglo probuđen, iz duboke trgne hipnoze, i tada strah ga spopada, jer mu se čini da je odavno već prestao autentično živjeti i u medij pjesme se pretvorio. U papir po kojemu ona piše sebe samu, svoje crne grafeme, njime vitlajući od propasti do ponora, od tame do mraka, da bi, isisavajući ga, ostvarila svoju moć đavolsku, da bi se ispisala. Hoće li ga ikada pustiti na miru? I, ako se to desi, od njega šta će preostati? Ičega više hoće li biti s čime bi se mogao među ljude vratiti, očiju svijetlih s kakvim ga je od njih otrgnula? A, što je najvažnije, koliko će još biti vremena...? Tako svoju oplakuje sudbinu, ali, srećom, to se često ne dešava i ne traje dugo, inače bi, nema sumnje, svisnuo pred slućenom neminovnoću negativnih odgovora na pitanja koja naviru. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |