Brka, Amir

Semantici linija
na pergameni lica
uvijek se, zbunjen,
iznova vraća:

šta koja piše?

O čemu, na primjer, kazuje
to što se dvije iznad očiju,
nakon neočekivana,
oštra loma -
naglo približuju,
poput crta na saobraćajnome znaku
koji opominje na suženje puta?

(On, vičan poeziji,
zna da se
u verbalnim slikama komparacije
može pronaći priziv
suštinskih tautologija;
stoga pomišlja da bi se na čelu
moglo otčitavati
suženje krvnih žila
koje slijedi,
i, potom,
neminovni prekid puta.)

Ili: kako razumjeti paukovu mrežu
što se na rubovima očiju
postepeno rascvjetava?

Ako prihvati mistično poigravanje
i stigne do trećega kruga,
mreža bi mogla
biti mrena,
i tad se, zapravo,
mit javlja paradigmom
njegove osobnosti.

Mreža, dakle,
odvraća pogled prema unutra.

Ali, u tom slučaju
još mu ostaje
gonetati mutnu perspektivu
vani - unutra:
šta se
od čega,
u stvari,
skriva?

I tako dalje.

Finale opet je isto:
izmučen,
povlači se pred tekstom
u koji proniknuti ne može.

I sve je bliži krajnjemu
zaključku da ništa.