Jedan hip
|
Čudesnih ima
ponoćnih sati u kojima mu se čini da će pisati tako da će mu elektricitet spržiti prste, istopiti pisaljku među njima. Evo sad će, samo što nije, sačekaj, samo još malo... I dok se pribere, i posegne za olovkom i hartijom - ti su sati minuli kao jedan jedini hip, a on, skršen, i sasvim prazan, staklasta pogleda, zuri u netaknutu bjelinu papira pred sobom, i pita se: otkuda tu ona...? A sviće, već. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |