Bosnjacke narodne pjesme

Vino pije djuski kapetane
i s njim pobro aga Hasan-aga,
a pred Djusom na rosnoj livadi.
Kad se pobre vinca ponapile,
pa im vince udrilo u lice,
a rakija eglen otvorila,
onda poce djuski kapetane:
"O, moj pobro, aga Hasan-aga,
da se n'jesi junak ozenio,
ja bih tebi sestru poklonio,
l'jepu seku, mladu Andjeliju.
I ako si, aga Hasan-aga,
opet cu ti sestru pokloniti,
jere turci po tri zene drze;
tebi zakon to podnijeti moze."
Kad to cuo aga Hasan-aga,
prsten daje, svadbu ugovara,
i ta svadba do petnaest dana.
Još mu veli djuski kapetane;
"O, Boga ti, aga Hasan-aga,
kupi svata koliko ti drago,
al' ne vodi dva sestrica mlada,
na pivu su cudne ispindzije,
a na kavgi cudne kavgadzije,
napice se, zametnuce kavgu,
pa svatovim' tad valjati nece."
Ode aga svom bijelom dvoru,
pa on kupi kitu i svatove,
al' ne zove dva sestrica mlada.
Skupio je hiljadu svatova,
pa podize kitu i svatove,
sve krijuci od svojih sestrica
uz livadu mile sestre svoje.
Gledala ih sestra sa pendzera,
uz koljena dva nejaka sina:
Mlad Ali-beg od petn'est godina
i Ahmed-beg od devet godina.
Pa pitaju svoju milu majku:
"Mila majko, Omer-begovice,
ciji svati, otklen je djevojka?"
Njima majka na to odgovara:
"Svatovi su daje Hasan-age,
a cura je djuskog kapetana."
Vele njojzi dva nejaka sina:
"Što nas dajo u svate ne zovnu?"
"A, Boga mi, dva nejaka sina,
tako ga je šura naputio,
hoce dajo izgubiti glavu.
Vec skocite na noge lagahne,
obucite bugarsko od'jelo,
ogrnite bugar-kabanice,
dobre konje tebdil ucinite,
pa hajdete za njim u svatove,
morete mu valjat u nevolji."
Kad to djeca cula, razumjela,
onda djeca na noge skocila,
obukoše bugar-odijelo,
pripasaše silah i oruzje,
ogrnuše bugar-kabanice,
dobre konje tebdil uciniše,
na avliji konje pojahaše,
sageše se, majku poljubiše:
"Halali nam, naša mila majko,
jer odosmo u dušmanske ruke."
Mila majka njima halalila.
Tad odoše poljem stranputice,
te stigoše svate pod planinom.
Kad opazi aga Hasan-aga,
kad opazi dvoje Bugarcadi,
tad je sm'ješno društvu govorio:
"Mili Boze, cuda golemoga,
kud je pošlo dvoje Bugarcadi,
za koricu hljeba bijeloga
i cašicu vina crvenoga!"
Šcadijaše djecu povratiti,
dok zavika svatski starješina:
"Sjedi, aga, ne sjelo ti meso,
neka svašta u svatovim' ima."
Kad su došli kiceni svatovi
kad su došli pred Djus na kapiji,
al' od grada zatvorena vrata.
Podvikuje aga Hasan-aga:
"Otvor' vrata, djuski kapetane,
da uvedem kitu i svatove."
Odvikuje djuski kapetane
sa bedena od bijela grada:
"Stani, stani, aga Hasan-aga,
tude ceš ti noccu prenociti,
sjutra ce ti jutro osvanuti,
spremicu ti lagahna soldata,
s njime ceš se igre poigrati.
Ako njega igre ne nadigraš,
nit' ceš otic, ni odvest djevojku."
Tud' su svati noccu prenocili.
Kad ujutru jutro osvanulo,
osvanulo i sunce granulo,
tad se Djusu otvoriše vrata,
a pred vrata tanahno soldace.
Blizu dodje kiti i svatov'ma,
zabi koplje u zelenu travu,
a na koplje od zlata jabuku,
na jabuku cašu od fildiša,
ona puna vina crvenoga.
Pa on viknu agu Hasan-agu:
"Hajd' ovamo, aga Hasan-aga,
pa preskoci koplje od mejdana
i uhvati cašu na jabuci.
Ako toga ucinit ne mozeš,
neceš otic, ni odvest djevojku,
nit' izvesti ni jednoga druga."
Kad tu cuo aga Hasan-aga,
On zavika: "Do Boga miloga!
da su meni dva sestrica mlada,
sad bi oni koplje preskocili
i daji bi glavu ucuvali."
Al' se njemu ino ne mogaše,
vece pušca po društvu telala,
da on zove u kitu svatove,
ne bi li se koji junak našo,
da preskoci koplje ubojito,
stec' ce bakšiš od stotin' dukata.
Telal vice, al' fajde nejmade,
niko mu se naci ne mogaše.
Dok zavika mladjahno Bugarce:
"Je li izun, aga Hasan-aga,
da preskocim koplje od mejdana?"
"Izun tebi, sine Bugarine."
Tad zaskaka mrki Bugarine,
te preskoci koplje od mejdana
i ujagmi cašu na jabuci.
Nju ispio, na zemlju padnuo,
sa zemlje je na noge skocio
i soldata mlada pogubio.
Dok se Djusu zatvoriše vrata,
a povika djuski kapetane:
"Još ceš, aga, noccu prenociti
i sjutra ceš novu igru igrat."
I tu noccu svati prenociše.
Kad ujutru jutro osvanulo,
tad se Djusu otvoriše vrata,
a na vrata seiz izlazio
i cetiri konja dovodio,
na cetvrtom sedlo od junaka.
Pa on vice agu Hasan-agu:
"Hajd' ovamo, aga Hasan-aga,
preskoci mi do tri dobra konja
i cetvrtom na sedlu ostani.
Ako toga ucinit ne mogneš,
nit' s' uteko, ni glave odnio,
nit' s' izveo druga ni jednoga."
Opet aga u svatovim' pita,
ko ce njemu konje preskociti,
dace njemu sto zutih dukata.
Niko mu se naci ne mogaše.
Dok zavika mrki Bugarine:
"Je li izun, aga Hasan-aga?
Ja cu dobre konje preskociti."
Odgovara aga Hasan-aga:
"Izun ti je, sine Bugarine."
Tad zaskaka mrki Bugarine,
te preskoci do tri konja dobra
i cetvrtom na sedlo uskoci.
U tom skoci na noge junacke
i pogubi seiz momce mlado.
Dok zavika djuski kapetane:
"Cu li mene, aga Hasan-aga,
i opet ceš noccu prenociti,
i trecu ceš igru ogledati.
Ak' nadigraš, tvoja je djevojka."
Opet aga noccu prenocio.
Kad mu sjutra b'jeli dan osvanu,
tad se Djusu otvoriše vrata,
a na vrata tanahno soldace,
ono vodi devet djevojaka
i desetu l'jepu Andjeliju.
Ja kakve su, vesela im majka,
bi rekao i bi se zakleo,
da ih jedna majka izrodila
jednako je u svih odijelo,
ni mile ih ne b' poznale majke,
ja kamoli momak jabandzija.
Pa zavika tanahno soldace:
"Hajd' ovamo, aga Hasan-aga,
izabiraj svoju Andjeliju,
ako li se ti druge dotakneš,
rusu cu ti odrubiti glavu
i svi ce ti svati izginuti."
Kad to cuo aga Hasan-aga,
on podviknu u kitu svatove:
"Ne bi li se koji junak našo,
da poznade l'jepu Andjeliju,
pola bih mu dobra poklonio."
Al' se niko naci ne mogaše.
Dok zavika mrki Bugarine:
"Je li izun, aga Hasan-aga,
da ti glavom dovedem djevojku?
Dobru curu ja u glavu znadem."
Veli njemu aga Hasan-aga:
Ïzun ti je, sine Bugarine."
Tad Bugarin na noga skocio,
zlatan prsten u ruci nosio,
a u drugoj sablju izvadjenu,
pa podviknu grlom glasovitim:
"Kuje, kucke, devet djevojaka,
kud ste pošle s mojom dajinicom?
Nije ovi mrki Bugarine,
nego sestric age Hasan-age
po imenu beze Ali-beze!"
Kad to culo devet djevojaka,
pobjegoše gradu na kapiju
i pred njima vodja im soldate,
sama osta l'jepa Andjelija.
Tad je uze beze Ali-beze,
tad je uze za bijelu ruku,
odvede je daji pod cadore.
Onda viknu djuski kapetane:
"Hajd' ovamo, zete Hasan-aga,
u mom gradu noccu prenociti,
sjutra hoceš dvoru polaziti."
Otle svati gradu kroz kapiju,
pa u bašcu djuskog kapetana.
U bašci su popeti cadori,
jedan cador od svile crvene,
u njeg' sjede aga Hasan-aga,
s desnu njega djuski kapetane,
a s lijevu sestric Ali-beze,
a sluzi ih mladi Ahmed-beze,
mio bratac bega Ali-bega.
Dok eto ti kapetanovice,
vjerne ljube djuskog kapetana,
zamoli se agi Hasan-agi,
da joj dade mladoga sestrica,
ludo d'jete bega Ahmed-bega,
da s djevojkom noci u odaji.
Na to aga s voljom privolio.
Piše pivo u zelenoj bašci;
dok je noci dva sahata bilo,
dok eto ti gospodske vecere
i najposl'je janje na tevsiji.
Njega nosi kapetanovica,
metnu njega sofri na trpezu,
pa govori agi Hasan-agi:
"Bujur, zete, aga Hasan-aga,
u vašoj se zemlji odgojilo."
Kad to vidje beze Ali-beze,
on ti ciknu kao ljuta guja:
"Nije janje, neg' brate Ahmede!"
Opet viknu, pa na noge skoci,
pa podviknu grlom bijelijem:
"Bjeze'te svati, gradu na kapiju,
dajo nam je hilu ucinio!"
To izrece, te sablju izvuce
i posjece djuskog kapetana,
pa odletje na bijelu kulu.
Od odaje vrata je obio,
gdje je našo l'jepu Andjeliju,
pa je njojzi tiho govorio:
"Andjelijo, šinula te guja,
jer ispece mog jedinog brata!"
"N'jesam, beze, ocinjeg mi vida,
nego majka, da od Boga nadje
zgorješe mi skuti i rukavi,
sve braneci tvog brata Ahmeda,
al' ne mogoh obraniti mlada."
Kad to cuo beze Ali-beze,
zgrabi curu za bijelu ruku.
Do svog konja Andju dovodio,
na konja se s njome uzbacio,
pa udari niz varoš caršiju.
Docekuju po Djusu soldati,
docekuju, fajde ne imade.
Kud nagoni sebe i dorata,
sokak cini i sebi i njemu
i krvavi tragovi ostaju.
Dokle dopre gradu na kapiju,
na kapiji zastali svatovi,
jer ne dadu naprijed soldati.
Kad to vidje beze Ali-beze,
on natjera doru od mejdana,
put napravi sebi i svatovim'.
Dok s' hvatiše polja širokoga,
onda svate preda se pustio,
on ostade zadnji na doratu,
pa uzvraca silu i soldate.
Dok su tako poljem odmašili,
dosti kvara u svatovim' bilo,
jer je i njih pet stotina palo.
Hasan-aga rana dopadnuo,
Bog ce dati da ce preboljeti.